Final The Apple Never Falls Far From The Tree Tonefloat 2010.
Odavno je postalo jasno da aktivno praćenje svih izdanja iza kojih stoji Justin Broadrick nije nimalo lak, a vrlo vjerojatno niti moguć poduhvat.
Iako su Godflesh i Jesu dva imena uz koja ga većina povezuje, iz godine u godinu ili čak iz mjeseca u mjesec, popis projekata (stariji Techno Animal, GOD, Ice...) postaje sve duži (nešto noviji White Static Demon, Greymachine, Pale Sketcher…), poništavajući tako uobičajeni dojam o primarnim bendovima te definitivno brišući granicu između njih kao važnih i onih sekundarnih kao usputnih izdanja. Problem ovih drugih je zasigurno i njihova nedostupnost, tj. njihov limitiran broj, format i sveopća nevidljivost na koju su imuni samo oni koji aktivno prate svaki Broadrickov potez i koji su zbog kolekcionarskih poriva spremni izdvojiti nešto više vremena i novaca.
Teško je među svom silom ishitrenih, limitiranih i recikliranih izdanja pronaći nešto što bi stajalo uz bok 'primarnim' projektima kao što su Godflesh ili Jesu, ali se u iščekivanju konkretnijih studijskih iskoraka uvijek mogu isprobati alternative koje nudi isti autor. Ako bacimo pogled na trenutno stanje s Jesu projektom koji se od izdavanja posljednjeg albuma "Conqueror" 2007. (na prošlogodišnje izdavanje pedesetominutne "Infinity" Justin ne gleda kao na službeni dugometražni materijal) do danas zapetljao u velikom broju EP, split i remix izdanja. U manjini su oni koji će Justinu prigovarati za bilo koje od tih izdanja, ali u konačnici je više nego jasno da Jesu postaje poligon za raznorazne ideje koje se ne uklapaju u zvuk s prva dva albuma. S novim projektom Pale Sketcher želio je malo rasteretiti Jesu iako se radi o remiksevima pjesama koje su pod istim imenom izašle kao Jesu izdanje 2007. godine. No, ostaje pitanje kako je moguće da je od 2006. izašlo preko deset izdanja njegovoj najdugovječnijeg eksperimentalnog projekta Final, a da kao Jesu od 2007. nije uspio sklepati novi studijski nastavak u obliku dužeg albuma. Da li je upravo Final poslužio kao stratište propalih ideja koje nikada neće dospjeti na treći Jesu album ili je taj projekt bio i ostao poligon kroz koji će hiperproduktivni autor izdavati sve što odsvira? Bez obzira na odgovor, Final zasigurno ostaje najsigurnija alternativa za sve Jesu obožavatelje. Iako je u cijelosti suviše repetitivan i dosadan ako se konzumira na duže staze, Final posljednjih par godina zvuči kao ogoljeni Jesu, tj. njegova ambijentalna verzija bez masivnog metaliziranog i shoegaze preljeva.
Justin Broadrick je pod nazivom Final počeo snimati i izdavati kazete kao tinejdžer početkom osamdesetih, par godina prije njegove Napalm Death avanture. Isprva inspiriran power electronics pionirima Whitehouse, Final je prvo reanimiran nakon duže pauze sredinom devedesetih da bi prije nekoliko godina doživio i svoju treću reinkarnaciju. Ako je nakon agresivnog i nihilističkog Godflesh zvuka nastupio monumentalan, eteričan, melankoličan pa i na trenutke topao Jesu, onda je Final u svojoj posljednjoj fazi najčešće, jednostavno rečeno, meditativan. Princip stvaranja je jednostavan. Ambijentalna mješavina dronea, tihe bijele buke i melankoličnih postrockerskih gitarističkih trikova ključni su elementi na svim izdanjima. Zvukom i atmosferom se ne razlikuje previše od onoga što je Kevin Martin (Justinov kompanjon u projektima GOD i Techno Animal) prozvao ambijentalnim izolacionizmom, terminom s kojim je želio skrenuti pažnju na tamniju verziju ambijentalne glazbe nastale sredinom devedesetih. (Čak si je i Virgin Records 1994. dao oduška pa je za četvrto izdanje serije "A Brief History of Ambient" izdao kompilaciju "Ambient 4: Isolationism" na kojoj su se našli Final, Aphex Twin, Labradford, Jim O'Rourke, KK Null, Scorn, Techno Animal…)
E sada, zašto baš "The Apple Never Falls Far From The Tree"? Potpuno neosnovano. Jer ovo izdanje, kao možda i većina Final izdanja, nema što raditi među regularnim recenzijama pot liste. Kratki pot shot bio bi više nego dovoljan. Bez konkretnog koncepta i ovo izdanje ne nudi ništa novo, već uobičajeni tucet novih neimenovanih numera koje su vrlo vjerojatno samo krhotine nerealiziranih ideja. Zato je očito da se ovdje radi o čistoj fascinaciji recenzenta, tj. potrebi da se poprati i provjeri skoro sve što izdaje autor koji ništa ne zna prešutjeti.
No, dobro. Moja snobovština se višestruko multiplicira ako uzmemo u obzir i činjenicu da je "The Apple Never Falls Far From The Tree" limitirano izdanje nabavljano jedino u vinyl aranžmanu.
*** *** ***
Why's there so much vinyl on Tonefloat Records?
Simply because we love every aspect of it. We believe vinyl provides a much more dedicated way of listening to music than you can ever experience than by just slipping in that cd, or opening that mediaplayer. We just love to pick a disc out a gatefold sleeve, put it on a turntable and let the needle do its work
*** *** ***
"The Apple Never Falls Far From The Tree" je pretežno meditativan i za razliku od prijašnjih izdanja otporniji na paranoične drone/noise zaplete. Nije predviđen za uspavljivanje, ali je zato dobar primjer zbrke s Justinovog radnog stola. Side A: dvije drone ambijentalne meditacije i jedan usporeni elektronični tribal prošaran mutnom i jedva čujnom Fripp & Eno igrom. Side B: post-apokaliptična buka ništavila sa sretnim završetkom. Zastrašujuće ugodno. Side C & D: čisto ambijentalno opuštanje uz uobičajene drone trikove prosvijetljene raznoraznim ekektroničnim minimalizmima.
Ako ste izdržali do ovdje onda vam je jasno da mi namjera nije bila predstaviti jedan od brojnih Final albuma. Nadam da će se poneki od vas s guštom opustiti u istraživanje najdugovječnijeg projekta ovog značajnog majstora zvuka. Ovaj je album još uvijek dostupan samo na dva komada zelena vinila, ali uz malo pomoć linkova s dna teksta možete se dobro informirati o kakvoj se soničnoj manipulaciji radi.
I tračak nade za kraj!
Na pitanje kako će nedavno koncertno okupljanje Godflesha utjecati na buduće planove vezane za Jesu, Justin odgovora sljedeće:
In a way what’s good is it gives me chance for Jesu to take a back seat for a while. I’ve become so obsessed with that whole sound, and I’ve released so many records as Jesu in the last few years it’s got to the point of saturation. It’s good to kick back for a bit and reassess what I’m doing there as well. I’ve been working on a new album for the last six months, but I wanted to perfect it. The Godflesh stuff has made me look at Jesu from a different perspective and define it more clearly.
Pošteno.
Pogotovo ako će treći album izaći za Caldo Verde prošlotjednog Marka Kozeleka. Baš kul.
A ja ću se suzdržati do onda. Iako taj "Pale Sketches Demixed"…
www.avalancheinc.co.uk/finalsound.html