Kedhou ag Ossaf i Liya ag Ablil 'Diara' sudjelovali su i u snimanju prvog Tinariwen albuma, "The Radio Tisdas Sessions", a kako su rodbinski i prijateljski povezani s nekim članovima Tinariwena, onda su često sudjelovali i na njihovim turnejama. Ipak, prije nekih 10-ak godina njih su dvojica, zajedno sa Sanou ag Ahmedom odlučili osnovati vlastitu grupu te je nazvali Terakaft.

Diskografski se Terakaft prvi put pojavio 2007. kada su za francusku izdavačku kuću Tapsit objavili album "Bismilla, the Bko Sessions". Uslijedili su "Akh Issudar" i "Aratan N Azawad" za istu izdavačku kuću, a  od 2012. grupa je dio rostera prestižnog World Villagea.

Sada kada smo se upoznali s nekim faktima, a kada se vidi i naziv ovog albuma, postaje jasnije da su Terakaft, zajedno s ekipom iz Reaktion Recordsa koji je na neki način Tapsitov nasljednik,  na jednom mjestu odlučili okupiti sve ono najbolje što su radili dok su bili dio Tapsita. Ova kompilacija obuhvaća sve njihove radove do 2012., osim studijskih na njoj se nalazi i nekoliko live snimki, a sve zajedno je uistinu fantastičan podsjetnik na svu kvalitetu koju Terakaft posjeduje, odnosno odličan uvod za sve one koji se s ovom grupom susreću prvi put.

Nema neke prevelike razlike u onome što sviraju Terakaft u odnosu na sve druge predstavnike tuareškog bluesa. Sve je i kod njih bazirano na sjajnim gitarama, jednostavnim i upečatljivim tradicijskim ritmovima i ponavljanjem pjevačkih dionica. Ono što je ipak pomalo specifično za ovu grupu je činjenica da, koliko god Kedhou ag Ossad bio lider benda, ulogu glavnog vokala uzimaju i ostali članovi grupe. Osim toga, treba istaknuti i kako Terakaft često svoje pjesme baziraju isključivo na akustičnim dionicama. Naravno da na albumu ima pregršt sjajnih dionica na električnim gitarama koje su tako specifične za tuareški blues, ali fascinira i lakoća kojom grupa stvara pjesme 'bez struje'. Najbolji primjer za to je fantastična "Aratan N Azawad".

Sam album/kompilacija majstorski je složena. Iako bi se u Terakaftovom Tapsit katalogu sigurno našlo još dosta odličnih pjesama, a vjerojatno ima i onih koje su 'ispale' sa službenih izdanja, ovdje se nije išlo na kvantitetu, nego na kvalitetu. U 47 minuta složeno je 12 pjesama od kojih se za niti jednu ne može reći da je višak, a dojam u cijeloj priči dodatno naglašavaju i sjajno uklopljene live izvedbe koje nisu sačuvane za kraj albuma već se savršeno nadopunjavaju u njegovoj sredini. U cijeloj priči oko ovog izdanja teško je izdvojiti poneki vrhunac. Ipak, meni osobno najviše srce zatitra kada svira "Amazzagh“ te "Intidgagen" ili "Tahra A Issasnanane".

Kao što rekoh, "The Tapsit Years" sjajan su uvod za nekoga tko se nije upoznao s radom grupe Terakaft. Ono na što vas upozoravam je da je, kada poslušate ovaj album, lako posegnuti i za 'cijelim' albumima iz Tapsit razdoblja ili za "Kel Tamasheq", preklanjskim prvim izdanjem za World Village, te se još jednom uvjeriti koliko sjajnih bendova dolazi iz tuareškog područja.