At The Drive-In, De Facto i The Mars Volta bi trebali biti dostatno zaleđe da nečiji solo uradak dobije recenziju na pot listi (da se zaključiti i po kolekcijama albuma, majici i bedževa te po broju posjećenih koncerata članova pot liste i njihovih najmilijih). Ali u ove skoro tri godine otkako postojimo, nismo se sjetili pisati niti o jednoj od dvanaest studijskih i dvije live ploče koje je u tom periodu pod svojim imenom izdao Omar Rodríguez-López, nekadašnji gitarist i basist prvih dvaju bendova te sadašnji gitarist i frontmen trećeg. Razlog našem ignoriranju Omarovih solo albuma je vjerojatno taj da ih nitko od nas nije previše slušao, te je svrha ove recenzije jednostavno ta da kaže kako se u tom kaosu od osamnaest albuma predstavljenih na ovoj kompilaciji ima štošta vrijednoga za čuti.

Nakon diskografski iznimno produktivnog razdoblja između 2009. i 2010., Omar je u tekućoj godini uzeo predah od izdavanja ploča i odlučio nam dati samo "Telesterion", kompilaciju solo albuma izdanih u periodu između 2004. i 2010. U intervjuu za Glide Omar kaže da je ideja iza ploče ta da služi kao uvod onima koji nisu pratili izdanja koja je stvarao pod vlastitim imenom. Meni je to bilo dovoljno da dam "Telesterionu" šansu u mp3 rotaciji, ali kao dodatan motiv može poslužiti i stvarno impresivan popis glazbenika s kojima je Omar u tom periodu svirao. Tu je Money Mark (Beastie Boys, Lord Newborn And The Magic Skulls...), John Frusciante, Zach Hill (Hella, The Ladies, Death Grips...), tu su i bivši i sadašnji članovi The Mars Volte - bubnjari Thomas Pridgen, Jon Theodore i Blake Fleming (Laddio Bolocko, Zeni Geva, Dazzling Killmen), Marcel Rodríguez-López (Omarov mlađi brat), pjevač TMV-a i ATDI-a Cedric Bixler-Zavala, basist Juan Alderete de la Peña (TMV, Racer X), tu je i Isaiah Ikey Owens, klavijaturist TMV-a, Free Moral Agentsa i De Facta, pokojni Jeremy Michael Ward, tu je i Omarova djevojka Ximena Sariñana Rivera, nekadašnja zvijezda meksičkih sapunica, danas američka pop glazbenica, te mnogi drugi. Popis je ovako dug jer je stvarno impresivan.

Sa svojih tridesetisedam brojeva (na četverostrukom vinilnom izdanju tridesetiosam), "Telesterion" je možda izazov strpljenju svakome tko ga se dohvati, ali kao novopečeni fan Omarovog solo opusa, sa sigurnošću tvrdim da će svaki fan The Mars Volte koji je ignorirao Omarove samostalne albume, na koncu pronaći barem nekoliko stvari koje će ga natjerati da nabavi albume s kojih su stvari kompilirane. Ali izazov će vjerojatno biti nešto teži nego što bismo htjeli, jer osim količinom pjesama, Telesterion je zahtjevan i rasponom ugođaja i izričaja koji su na njemu zastupljeni. Uz više-manje konstantan 'prog' predznak, ova kompilacija pokriva Omarove izlete u prilično šaren spektar inkarnacija rock 'n' rolla. Od The Mars Voltine progerske psihodelije, raznih posveta mariachi glazbi s varirajućom razinom progresivnosti, hispano ritmova križanih s funkom, psihodelijom i progom sedamdesetih, nekoliko (meni iznimno dragih) polaganih trenutaka u kombinaciji s Ximenom Sariñanom, do sumanutog math rocka. Za svakoga po nešto, ili svašta ni za koga. Ja sam samo htio ukazati na Omarovu samostalnu diskografiju jer je meni sada krivo što sam je sve ovo vrijeme ignorirao.

www.omarrodriguezlopez.com