Unatoč činjenici da su "Moja mater te traži" i "Veseljko" bili ogromni hitovi koji su bendu otvorili vrata još široj publici, jednostavno mislim da im je to autorski najslabije djelo. Na trenutke genijalno, a u drugom trenu se činilo da su pošli onim lakšim putem, putem Prljavog kazališta ili Parnog valjka. Činilo se da će jedan od mojih najdražih domaćih bendova postati bend koji živi od gradskih fešta te da će postati jedan od onih džokera za novinarke i novinare tabloida kada se onaj ludi Gobac ne javlja na telefon.

Onda sam čuo da se gitarist TBF-a Nikša Mandalinić zakucao kod kuće i počeo izbacivati gomilu glazbe. Poveselio sam se toj činjenici, no onda je moj entuzijazam uzdrmala grozota zvana "Banane". Hvala Bogu da sam se zajebo, jer "Danas sutra" je u vrhu njihove diskografije. Mnogi se neće složiti sa mnom, no ukusi i mišljenja su nešto o čemu se može raspravljati. Ali da elaboriram:

Prvo – album je popriličan zaokret od prošlog, što je samo po sebi dobro.

Drugo – uspjeli su napraviti dobre pop pjesme, ali bez onih Dalmatino i Pozitivan stav špreha.

Treće – čini se da malo dublje ispod pop površine zapravo izvire jedna doza crnila, cinizma, pa čak na trenutke i čistog prezira prema društvu u kojem živimo.

Crnilo je zapravo vješto zamaskirano jer, ajmo iskreno, izvikivanje parola Fuck the sistem!!! i Dolje Vlada!!! nikad nije ni bio stil TBF-a. Njihov stil je bio fino nizanje Sašinih motiva, bez potrebe da se govno nazove govnom, a da opet svi znamo kako nešto smrdi (doduše u "Pismu" se koristi motiv govana i njihovih jedača). Album obiluje stihovima, zapravo sitnim mudrostima poput „Hvala Bogu da su nas razoružali“; kad to čuješ, odmah znaš o čemu je riječ. Ili npr. usporedba orlova i vukova, četnika i ustaša koji se mrze, ali se zapravo vole, jer hrane jedni druge. Dok je sasvim oprečna situacija u "Vatri", koja govori o onom pozitivnijem, normalnijem dijelu društva.

Da ne ispadne kako na albumu nema hitova, pokazao je aktualni singl "Sa mog prozora", a slijedit će ga i country poskočica "Tremor" te "Krist". Na "Pistacciu" je u Split došao vrag, a na ovom albumu u Split dolazi Krist. Iako pjesma o napušavanju s Kristom na prvu može zvučati uvredljivo, TBF je Isusa uspio prikazati onakvim kakav bi zapravo trebao biti, oličenjem ljubavi i dobrote koje, jebi ga, usput ima i vrhunsku travu, a od vode radi plavac.

Uglavnom "Danas sutra" je album koji se isplati slušati, a ako vam se i ne sviđa, za vašu dnevnu dozu TBF-a će se vjerojatno pobrinuti neinventivni radijski glazbeni urednici.