Dvije su stvari koje karakteriziraju ovaj album više od drugih. Prva je ta što su Tinariwen po prvi put odlučili snimiti potpuno akustični album, a druga je činjenica da na ovom albumu imamo sjajna i pomalo neočekivana gostovanja koja su dodatno obogatila Tinariwen zvuk.

"Tassili" je peti studijski album kraljeva pustinjskog, tuareškog bluesa, a i ovaj put su svi problemi koji prate narod Tuarega bili prisutni prilikom njegovog snimanja. Naime, Tinariwen ovaj put nisu mogli snimati album u svojoj uobičajenoj bazi pa su se odlučili na odlazak u pustinju i snimanje u improviziranim uvjetima.

Vjerojatno je i ta činjenica uvjetovala kakav će zvuk Tinariwen imati na ovom albumu. Jer upravo je zvuk gitare Ibrahima Ag Alhabiba jedna od stvari zbog kojih se ova grupa nalazi u samom vrhu world music scene. Njegov blues u kombinaciji s jednostavnim, 'tuareškim' ritmovima donijela je Tinariwen svjetsku slavu. No, Ag Alhabib je i u ovakvim uvjetima pokazao svo svoje umijeće. Umjesto nabrijanih gitarskih dionica, "Tassili" obilježavaju lagane melodije, a i sav ostali zvuk je prilično promijenjen. Puno češće se ritmovi stvaraju pljeskanjem, a i pjevanje je nekako usporeno, sjetnije nego inače.

I sve te promjene su dobrodošle. Kako je prosječnom slušatelju teško ući u cijelu Tinariwen priču zbog nepoznavanja jezika, ali i tuareške kulture na kojoj je njihova priča bazirana, bendu je prijetila opasnost da ih se okarakterizira kao grupu koja cijelo vrijeme snima 'jedan te isti album s drugim nazivom'. Ovako je sve dobilo jednu drugačiju notu i osvježenje.

A dodatno osvježenje su donijeli gosti na ovom albumu. Već u prvoj pjesmi, "Imidiwan Ma Tennam", gitaru svira Nels Cline koji se potpuno uklopio u Tinariwen zvuk, ali ga je i dodatno obogatio svojim umijećem. Otvaranje albuma na ovakav način, s jednom sjajnom pjesmom, je nešto što svaki fan bilo koje grupe uvijek očekuje. A kada se to, nakon pjesme "Asuf D Alwa", pretvori u totalnu perverziju i glazbenu esenciju, onda takav album ide u sam vrh trenutne ponude. Naime, "Tenere Taqqim Tossam" je pjesma u kojoj gostuju Tunde Adebimpe i Kyp Malone, dvije petine grupe TV On The Radio. Kako sam osobno veliki fan obje ove grupe, onda mi je sama ideja o njihovoj suradnji bila zakon, a kada je konačan rezultat ovako dobar, onda sam bez imalo dileme ovu pjesmu proglasio pjesmom godine. Malone je malo poremetio ideju o akustičnom albumu, ali se njegova gitara odlično uklopila u pjesmu, a Adebimpe je odlično otpjevao svoju ljubavnu dionicu posvećenu pustinji. Naime, kako Tinariwen većinu svojih pjesama posvećuje pustinji i nomadskom načinu života svojih napaćenih sunarodnjaka, onda je i "Tenere Taqqim Tossam" zapravo himna kojom se izražava želja za ujedinjenjem Tuarežana i njihovom neometanom životu u pustinji. Dojam je kako su Tinariwen za ovo gostovanje pripremili sjajnu pjesmu koju je dvojac Kyp-Tunde samo obogatio. Ag Alhabib drži odličan i jednostavan ritam, a Tundeovo pjevanje se odlično nadopunjuje s mantričnim pjevanjem tuareških vokalista.

Sjajan uvod albuma zaokružuje još jedno gostovanje. "Ya Messinagh" su zajedno s Tinariwen odsvirali Dirty Dozen Brass Band i to su je odsvirali na zanimljiv način. Nikakvu preveliku glazbenu ekshibiciju nije izvodila ekipa iz New Orleansa. 'Samo' su držali pozadinu i zvukom obogatili ovu pjesmu.

Sva tri gostovanja smještena su na otvaranju albuma. Doduše, Tunde kasnije pjeva back vokale u još jednoj pjesmi ("Tameyawt"), ali u njoj ipak ne daje toliko autorskog obola. Nakon ovih gostovanja album ulazi u jednu smireniju fazu u kojoj nas Tinariwen opet odvode u svoju pustinju. Takvo putovanje će se opet dogoditi i u Zagrebu - Tvornica će ubrzo biti prepuna pustinjskog bluesa.

"Tassili" potvrđuje Tinariwen kao jedne od najzanimljivijih world music izvođača, a zajedno s Bombinovim "Agadezom" i albumom "Toumastin" grupe Tamikrest čini zanimljiv trio ovogodišnje produkcije tuareškog bluesa.