Tanker Tanker Remorker 2011.
Zagrebački nojzeri stare škole nude šest hermetičnih brojeva u općem smjeru nojzerskog math-rocka 90ih, ponekad obojanih hard-core žestinom, ponekad u igri disonantnog i sonantnog, ponekad preklapajućih kompleksnih fraza u duhu Peach Pita, zahtjevaju nemalen angažman slušatelja.
Odgađao sam jer mi se činilo da nemam dovoljno toga za reći o albumu. Ovo je izdanje lišeno suvišnosti, ogoljen proizvod bez ijednog detalja u dizajnu (na metalnosivoj podlozi crnim slovima odštampano ''TANKER''), izmišljeni diskografski podatci na poleđini (Remorker Records, Val Verde P.O. box 90210), bezimene stvari (naslovljene samo brojevima 1.-6.), čak je i sam album čini se nenaslovljen.
Mogao bih izmišljati mistiku, pisati o tajnovitosti i nepostojanju službenih informacija o bendu i izdanju, trabunjati o hrvatskom noise-rocku, interpretirati ono malo što je ponuđeno - Val Verde (4:20?), 90210 (Beverly Hills - Peach Pit?), činjenicu da bend umjesto internetskog kontakta nudi poštanski pretinac (retro furka, analogni fetiši - noise-rock pravovjerje) i tako dalje. Ali Tanker nudi samo svoju glazbu.
Mihael iz Peach Pita, braća Bošnjak i basist (koji više ne svira s bendom) sviraju instrumentalni noise za nojzere. Hermetičnih šest (i jedan hidden track) brojeva u općem smjeru nojzerskog math-rocka 90ih, ponekad obojanih hard-core žestinom, ponekad u igri disonantnog i sonantnog, ponekad preklapajućih kompleksnih fraza u duhu Peach Pita, zahtjevaju nemalen angažman slušatelja. Moje iskustvo kaže da treba stvarima dopustiti da uđu u uho, a onda pogledati bend uživo. U tri navrata u kojima sam ih uhvatio, bend je varirao u uvjerljivosti. Ne znam koliko su danas usvirani, ali vrijedi provjeriti, jer Tanker je po meni možda i najkonkretniji novi izdanak zagrebačkog noise-rocka.