Uzbuđenje zbog iščekivanja je ovoga puta izostalo. Jest da je prošlo više od četiri godine od prethodnog albuma "All of a Sudden I Miss Everyone", ali taj je veliki razmak mogao malo kojeg starog obožavatelja ostaviti gladnog nove doze klasičnog post-rocka. Razmislite samo koliko smo se samo klonova imali prilike naslušati. Dizanje i spuštanje, zamotavanje i odmotavanje – instrumentalna sinusoida koju smo svi brzo prožvakali i mnogi zauvijek ispljunuli u zaboravljeni kutak hard diska. Štoviše, ima i onih koji su odavno odustali od ziheraške ostavštine tog podžanra pa se nisu ni zamarali s izdanjima novije generacije post-rokerskih velikana kao što su Mogwai, Sigur Rós i Explosions in the Sky. Zato mi nije ni čudno što sam se posljednjih nekoliko godina često bavio pravdanjem tog podžanra, a samo ponekad nestrpljivo iščekivao nova izdanja spomenutih i sličnih bendova.

Tako mi ni ovoga puta ne preostaje drugo. Ponovo ću se baviti pravdanjem. I to tako da ću si dozvoliti doslovno prepisivanje (pravi sam post-rocker - dosadniji sam od post-rocka!) onoga što sam nedavno napisao prilikom recenziranja albuma "Hardcore Will Never Die, But You Will". Kao što sam i očekivao, uz novi Explosions in the Sky mi se ponovo logično nameće ondašnja spoznaja:

Prilikom izlaska "All of a Sudden I Miss Everyone" od EITS kolega Vrana je rekao nešto što me i dan danas umiri svaki put kada mi netko na nos nabija da je post-rock zauvijek osuđen na dosadnu repeticiju: „Što se mene tiče, ovakve albume mogu snimati zauvijek.“ I rutina zna biti odlična ako nije tu samo da bi zadovoljila formu. Stara i izlizana špranca na refule zna biti ugodna i inspirativna. Pogotovo kada ju iznova kotrljaju pravi majstori ili kada se ista pojavljuje u nekoj drugoj multižanrovskoj kombinaciji. Štoviše, recimo da mi je post-rock u manjim porcijama postao slađi i neophodan kao i svaki drugi (pod)žanr.

Eto, sada mi je lakše. Kažem to jer jednostavno nisam mogao vjerovati da sam pao na foru o novom EITS zvuku s kojim je bend priprijetio najavivši novi album neobično kratkom i atipičnom "Trembling Hands" koja uz neočekivani tempo ima i vokale (jest da se radi samo o: A! A! A! & mmm… mmm… glasanju, ali i to je bilo više nego iznenađujuće). Mislio sam da će imati problema s konačnim odustajanjem od uigrane formule, a na kraju ispada da se moramo ponovo veseliti što su u biti ostali isti.

Ako je prvijenac "How Strange, Innocence" (2000.) poseban upravo zbog nevinog kopkanja po jednostavnim post-rock trikovima, a "Those Who Tell the Truth Shall Die, Those Who Tell the Truth Shall Live Forever" (2001.) zato što svojim žestokim udarcima beskompromisno opravda ime benda, onda su "The Earth Is Not a Cold Dead Place" (2003.) i "All of a Sudden I Miss Everyone" (2007.) značajni zbog toga što su do kraja definirali zvuk benda. Upravo u trenutku kada smo ih svi zlokobno mogli optužiti za beskonačnu repeticiju jednostavnih trikova zbog kojih je post-rock postao parodija samog sebe, oni su strastveno isporučili taj svoj slatkasti izum - monumentalnu eteričnost koja vas je tjerala da zgrabite biciklu i nekoliko sati samo buljite u osunčani put pred vama. Njihove su eksplozije otpuhivale sivu stvarnost i njihova je predvidljivost postala uvjet za lakše provođenje vaše instant meditacije. EITS su u biti postali svojevrsni new age za indie ekipu!

Iako je "Trembling Hands" izazvala pozitivni šok sličan onome kojega je prije koju godinu priredila vrckava "Gobbledigook" kao najavna stvar za album "Með suð í eyrum við spilum endalaust" s kojim su se Sigur Rós još više udaljili od post-rokerskih korijena, ostatak materijala ne donosi slične revolucionarne promjene. Preciznije, ostatak od pet predvidljivih instrumentala s novog albuma "Take Care, Take Care, Take Care" moglo bi se jednostavno uklopiti u bilo koji kutak EITS diskografije. Stara dobitna formula ponovo savršeno funkcionira. Štoviše, živahna "Trembling Hands" bi vas čak mogla izbaciti iz ugodne rutine. Zato nema mjesta bilo kakvim zamjerkama stvarima kao što su "Last Known Surroundings", "Human Qualities", "Postcard from 1952" i "Let Me Back In", ali je važno napomenuti kako je lelujava "Be Comfortable, Creature" jedna od najboljih koju su ikada snimili.

Je li uopće potrebno spominjati da sam se s Vranom ponovo složio da …ovakve albume mogu snimati zauvijek!?

www.myspace.com/explosionsinthesky

www.explosionsinthesky.com