Neke od pjesama na ovom albumu potječu iz tog razdoblja, sa samih Zvonkinih početaka i to mi je neizmjerno drago. Jer, u tim ranim pjesmama ima pravih bisera koji su, poput naslovne "Tako jako", svoj pravi glanc dobile tek kad ih se dograbio bend koji na drugom albumu zvuči bolje, zapravo možda ne toliko bolje, koliko odlučnije nego na – osobno mi doista izvrsnom – prvijencu "Svemir".

I možda ovo progovara fan i poznavatelj svih tih raznih faza, ali osobno su mi najsnažniji trenuci Svemira oni u kojima progovara čista emocija, a nešto slabiji oni u kojima bend stišće gas ("Jedro" i "Ljubit se na kiši"). S time da ne treba pogrešno shvatiti: i u tim 'slabijim' trenucima Svemir isporučuje izvrsne pop-rock pjesme i uskoro ćete se uhvatiti kako hodajući gradom pjevušite i kako topli, ljetni vjetar od mene pravi jedro.

I upravo su stihovi jedna od snaga Svemira. Bend jako dobro razumije da postoji razlika između poezije i lyricsa, da glazba i tekst imaju specifičan i zahtjevan odnos i sasvim ga lijepo uklapaju u priče ili slike koje se žele ispričati. "Jedro" je divan primjer jer Svemir slušatelja u nekoliko lijepih poteza seli u topli, ljetni zagrebački dan. "Ono što sam dala", jedna prava svemirska balada igra je od dva stiha koji se ponavljaju, ali upravo savršeno funkcioniraju i do kraja pjesme stvore jedan sasvim lijepi… pa ne baš grop u grlu, ali sasvim pristojan kamen u želucu. Za gropove i emotivnu nelagodu zaslužna je balada "Jednog dana" koja mi je na prvo slušanje zazvučala poput sestre blizanke "Whispering Pinesa" The Banda. Ne mislim to u smislu kopiranja, već imaju nešto zajedničko, tu neku tešku melankoliju i pozdrav s prošlošću, kakva god ona bila. I u ostalim pjesmama stihovi – u najgorem slučaju – jako dobro funkcioniraju, a u najboljem roštaju negdje po sinapsama, što se meni kao uvjerenom fanu velikih kantautora i ljubitelju riječi u pjesmama, jako, ali doista jako sviđa.

"Tako jako" je jedan od albuma koji nam lijepo daje naslutiti za što je sve Svemir sposoban. Zasad su uspjeli povezati u sebi najbolje od kantautorske i indie baštine, punkersku drčnost i nevjerojatnu sposobnost da u dva-tri stiha savršeno pogode emociju slušatelja. Najbolje im to, uz "Jednog dana" koja kao da je pisana za neki film, uspijeva u "Kornjači" koju bend već neko vrijeme izvodi po koncertima. Fantastična pjesma, netipično duga za Svemir (pet minuta), i stihova koji su sve prije nego prvoloptaški šlager: Ja sam sanjala kišu kako s ostataka svijeta ispire imena. I da sam čista i nježna, bez sjećanja i grijeha, ispod svog oklopa.

Ukratko, "Tako jako" je stvarno lijep album jednog velikog malog benda. 

svemir.bandcamp.com/album/tako-jako