Super Furry Animals Dark Days, Light Years Rough Trade, 2009.
Gruff, Bunf, Cian i ekipa su od prvog odsviranog akorda prije 16 godina zvučali kao da su pojeli par gljiva previše. Psihodelija sunčanog predznaka je amblem koji furaju na šarenim šeširima iznad svojih lagano tostiranih mozgova. Zadnjih par albuma im je prošlo nezapaženo (zasluženo). Jesu li se stvari promijenile?
Gruff, Bunf, Cian i ekipa su oduvijek zvučali kao da su pojeli par gljiva previše. Pshihodelija sunčanog predznaka je amblem koji furaju na šarenim šeširima iznad svojih lagano tostiranih mozgova. Kao što u par intervjua kažu, Super Furry Animals su željeli napraviti album koji bi se slušao na kućnim partijima. Nigdje nisu naveli tko bi sve bio prisutan na tim partijima, a sudeći po "Dark Days, Light Years", može se zaključiti kako će ga uglavnom vrtit po zadimljenim studentskim sobama oko 3 ujutro kao zadnji pokušaj poticanja tuluma. Nakon prvih par minuta, većina ekipe će napustiti tulum i u sobi će ostati samo oni privremeno nepokretni. Nije da su SFA nešto krivo ili loše napravili, prije bi se moglo reći da se tulum po njihovim standardima rijetko događa. Naime, ljudska bića uz časne iznimke poput Keith Richardsa ili Kate Moss, uglavnom ne mogu na duge staze konstantno halucinirati. Svijet po SFA ćejfu je čista, šarena utopija, a ovaj album mu je dobar prateći saundtrek. Ako ga možete provariti on će odškrinuti vrata šarenila, a za prolazak kroz vrata trebat ćete pratnju (vidi Keith ili Kate). I to je uglavnom priča većeg dijela njihove diskografije. Po čemu je onda "Dark Days, Light Years" poseban?
Najblistaviji trenutak ove kolekcije nedvojbeno jest "Inaugural Trams", svojevrstan manifesto novog svijeta 'according to SFA' i za sada najbolji ovogodišnji komad pop glazbe, iskovan u najboljoj maniri Gruffove škole vesele psihodelije iz "Radiator" ere. Perfektna pop stvar, osim zvukom fascinira i mogućnostima bezbrojnih interpretacija. Može biti posvećena boljem sutra i električnoj energiji, a može biti i himna HEP-a i Đure Đakovića. Kako se bliže i lokalni izbori, vrijedi i kao manifesto za Hrvatsku u 21. stoljeću, u kojoj je zagađenje manje za 75% zahvaljujući Gruffu, struji i tramvajima. A-ha, infidels!! Uvod i kraj na njemačkom pjeva i jedan od likova iz Franz Ferdinand (nije Kapranos) što u konačnici zvuči kao dobra zajebancija sa namigivanjem Krautrocku. Uglavnom, veselje i boje pršte na sve strane.
'It's a secular day (trams) and it will be even better tomorrow (trams), It's the first day (trams) of the integrated transport hub (trams). Let us celebrate (trams) this monumental progress (trams), We have reduced (trams) emissions by seventy-five per cent (trams).'
Kao i uvijek Super Furry Animals koketiraju sa elektronskim zvukovima odsviranim na tradicionalnim instrumentima, poput recimo "Crazy Naked Girls", koja je cijelo vrijeme neuhvatljiva i zvuči nedovršeno u svojim bezbrojnim varijacijama i prijelazima iz psiho-elektro zvukova u nabijanje po gitarama popraćeno animalnim vokalima. Tekst pjesme vjerovatno je bolje niti ne čitati, kako sad zvuči čini se kao neko proganjanje dotične cure kroz šumu, onu istu u kojoj se izgubio Syd Barrett.
Završnica pripada "Pric", sjajnom 9-minutnom komadu Primal Scream ludila na velški način. Nekoliko zgodnih, kratkih power-pop brojeva "Where Do U Wanna Go?", "Helium Hearts" i velška "Lliwiau Llachar" potvrđuju da životinjama pop-srce ravnomjerno dobro kuca. Briljantna "Inaugural Trams" je ipak apsolutni pobjednik dvanaesteročlane kolekcije i vrijedi bar 40-ak slušanja na iPodu i tri ponavljanja na tulumu.
Sve u svemu, zgodan album koji ne obara s nogu, ali je zabavan za slušati, kako u svjesnom tako i u polusvjesnom stanju.