Sun Araw Belomancie Drag City 2014.
Prije koju godinu, samostalni output Camerona Stallonesa mogao se stilski prilično precizno odrediti u kontekstu etiketa Not Not Fun i Woodsist na kojima je izdavao te izvođača kao što su Eternal Tapestry, Pocahaunted, Magic Lantern i Vibes s kojima je surađivao.
Svojim sedmim samostalnim albumom pod imenom Sun Araw, Stallones se poprilično udaljava od nove kalifornijske srednjestrujaške lo-fi psihodelije, ali nije riječ o stjecanju ili gubljenju identiteta koliko o istraživanju i definiranju istoga.
Pretprošlim samostalnim albumom "Ancient Romans" (Sun Ark/Drag City, 2011.), Stallonesov se izričaj počeo određivati na onu stranu elektronike, karakteriziran nešto više modularnim sintesajzerima a manje loopovima te mehaničkom a manje mantričkom repeticijiom. Zvuk i instrumenti su očišćeni i pripitomljeni, lišeni jammerskog samozadovoljavanja i afekta gitarskog soliranja što iako je očito na prvo slušanje, u potpunosti diskvalificira "Belomacie" kao rock album. Psihodelija je jednostavnija, izvedivija kad se oslanja na groove, kad su fuzz, delay i reverb tu da sakriju činjenicu da ti prsti ne stignu uvijek pratiti mozak, a zahtjevnost je prvo razlikovno svojstvo ovog albuma. U tom smislu, bilo bi pretjerano usporediti primjerice "Heavy Deeds" (Not Not Fun, 2009.) s prolijevanjem kante boje po platnu naspram šestara, ravnala i rapidografa na pausu, ali to je pravac u kojem se Belomacie realizirao.
No iako bi se dalo nabrajati tehničke stepenice u evoluciji Stallonesovog izričaja na putu od spejskerske jam psihodelije benda Magic Lantern iz 2007. do posljednje točke u njegovoj diskografiji, promjena koja se dogodila s "Belomancie" dogodila se prije svega na polju intime. Slušatelj upoznat sa Sun Araw opusom će sigurno lako prepoznati izvođača, ali neće ostati neiznenađen tihošću i sporošću kojom Stallones intuitivno i nenametljivo istražuje i realizira svoj prepoznatljivi zvuk u potpuno novom okviru. U liner-notesima ploče stoji da je "Belomancie" osmišljen kao aktivno slušalačko iskustvo, kako nije osmišljen da bi se uklopio u postojeća okruženja te da zahtijeva vašu punu pozornost. Tom zadatku može pomoći upoznatost s prethodnim albumima ili sklonost psihodeličnoj minimalnoj elektronici. U svakom slučaju se isplati jer se radi o uvjerljivo najboljem Stallonesovom albumu do sada.
