"Sorrow has a smell and a will to resist" pjeva Dušan Strajnić u pjesmi "What Could Have Been" s novoga albuma njegovog benda Stray Dogg. Tu su još i srodni stihovi "Just come along wind and make me suffer" iz "Come Along Wind" po kojoj je treći album dobio ime i "It is cold, but it's your lies that make me shiver / I might be drowning, but please come" iz "No One But You".

Nije neuobičajeno da nas na albumu Stray Dogga vrebaju ovakve kobne izjave, ali ovoga puta njihova jačina kao da nadilazi onu dobro poznatu usamljeničku i uglavnom sobnu čežnju za neprežaljenom ljubavi, ovoga puta ostatak benda izvlači iz Dušana i njegovog glasa nešto što smo malo puta imali priliku čuti na njegovim studijskim albumima. U pojedinim trenucima doslovno izgaraju zajedno, postepeno rastući i odgađajući katarzu znajući da autorova patnja nije samo luksuz ili navika, već izljev emocija koji u sprezi s ovakvom organskom izvedbom priziva ono što su uživo radili Jeff Buckley i njegov prateći bend (i ne, za to nije kriva hrabra i uspjela obrada "Lover, You Should've Come Over" od prije dvije godine). U "Dare Not" Dušan je istovremeno i pokojni Layne Staley i Mark Lanegan, podsjećajući na njihovu zajedničku izvedbu pjesme "Long Gone Day" u bendu Mad Season. Da ne bi ostali samo na referencama iz devedesetih (koje nikako ne bi trebale ostati presudne kada je zvuk novog albuma u pitanju) posljednja "'Till You're Forgotten", u kojoj je dijalog dubljeg i višeg vokala najviše izražen, pomalo podsjeća na starije freak folk izlete autora/benda. 

"Come Along Wind" sniman je uživo krajem proljeća u studiju G.I.S. u Kastvu iznad Rijeke s producentom Matejom Zecom (gitarist iz Leta 3 i Morsa; snimao je već Veliki prezir, My Buddy Moose, Jonathan...). Bez obzira što Stray Dogg na njemu zvuče kao punokrvni bend, u pozadini je još uvijek prepoznatljiv stil koji nas podsjeća na činjenicu da je većina pjesama napisana u sobi iz koje kao da nikada neće biti istjerati Nick Drake i Elliott Smith, a to je osim na pojedinim počecima pjesama najočitije u "Chance". Ovim su albumom tek načete neke nove mogućnosti koje Dušana sve više udaljavaju od kantautorskog pristupa, a to ćemo sigurno doznati jako brzo, što zbog izvedbe novih pjesama uživo, što zbog iskustva koje će te izvedbe donijeti bendu kao cjelini.

Ono što je sigurno je da "Come Along Wind" priziva i jugo i buru. Njegovi vrhunci mogu vuči natrag u emotivni mulj, ali isto tako mogu raščistiti sve pred sobom. Ovisi o vama. Za Stray Dogg kao da se sve to dešava odjednom.