Storms We Are Storms Moonlee Records 2011.
Ovdje nema prostora i prilika za prividno suprostavljanje velikim životnim temama s pogledom prema zalasku. "We Are Storms" nudi praktična rješenja usputnih situacija. Stormsi na svom prvom izdanju u biti sviraju sport rock. Zato će najbolje profunkcionirali upravo kada ih izvedete van. U mom slučaju na vožnju biciklom.
Možda je najbolje da se odmah na početku riješite opravdane sumnje. Znam, u tome vam ne pomažu recentnije epizode iz razgranatog ex-bendovskog porodičnog stabla članova ovog novog zagrebačkog benda, a sumnjam da će vam pomoći i moje višestruko vješanje tog nesretnog post-rocka po ovom tekstu. Zato idemo odmah u kontra smjeru – Stormsi ne sviraju onaj post rock. Koji? Ma znate već…
Mogu razumjeti izdavača koji prečicom želi doći do velikog broja slušatelja nabrajajući prvoloptaške preporuke - za one kojima se sviđaju: Explosions in the Sky, Red Sparowes i noviji Mogwai. Ima smisla, ali stvara se kriva predodžba koja je tu već apriori nametnuta genezom benda.
Bend Storms nastaje nakon raspuštanja post-rock benda Don't Mess With Texas i čine ga Slobić (bas), Saša (gitara) i Neven (bubnjevi). Ako krenemo dalje kopati po Sašinim starim bendovima, onda nam se post-rock nameće kao pravilo i poziv (nažalost skoro pa zaboravljeni Radio Free Isaac i neprežaljeni Lunar). No, kopanjem dublje po aktivnostima svih članova, ta se lista bendova i utjecaja širi dalje (Amok, Nikad, Reactor…). Što znači da je s ovim diskografskim potezom iskorišten dodatni manevarski prostor da se u novoj epizodi glazbenog druženja & rekreacije napravi mali zaokret.
Uvjerit ćete se u drugačije stanje stvari odmah nakon prve "Nineteen Eighty Bore", ali i ostatak dobro tempiranog tridesetominutnog materijala govori jezikom koji ne uključuje sporogoreće kotrljanje & trijumfalno dizanje i spuštanje s litica. Samo je u minijaturnim tragovima prisutno nasljeđe Don't Mess With Texas i Radio Free Isaac post-rock zvuka kojeg bi bilo lako staviti uz onaj već spomenutih i uvijek prozivanih Explosions in the Sky – meni besmrtnih gospodara plinkanja i naivnih monumentalnih katarza.
Post-rock na prvijencu "We Are Storms" otkriva drugu stranu svoje jednostavnosti. Stormsi svoje instrumentale pletu i na post-hardcore nasljeđu pa se u toj kombinaciji dobri stari post-rock približava praktičnim razradama koje su prije usporedive s Lunarom, nego s predvidljivošću gore spomenutih bendova. Daleko od toga da si Stormsi nisu već sami zadali granice unutar kojih ne mogu zakamuflirati predvidljivost, ali razigrano uskršavanje riffova i minutaža ne ostavljaju nam mnogo prostora za pad koncentracije.
Moji favoriti su "To Hell In A Handbag" i "The Bitter End". Prva od rokerske prepletenosti uigranih gitara prerasta u plesnu post punk poskočicu, a druga podsjeća na nekakvu ubrzanu kanađana Do Make Say Think.
Ovdje nema prostora i prilika za prividno suprostavljanje velikim životnim temama s pogledom prema zalasku. "We Are Storms" nudi praktična rješenja usputnih situacija. Stormsi na svom prvom izdanju u biti sviraju sport rock (nemojte se sada odmah hvatati za one istoimene Peach Pit akrobacije)! Zato će najbolje profunkcionirali upravo kada ih izvedete van. U mom slučaju na vožnju biciklom.
