Bart And Friends Stories With The Endings Changed Lost And Lonesome 2011.
Neki bi rekli da je to klasični indie pop, drugi bi rekli da je jangle pop (je, gitara ima taj zvuk, zna povući na Teenage Fanclub), treći bi rekli da je twee, ali definicije su sranje, to smo davno shvatili.
Sjećam se teksta Ante Perkovića iz nekog Nomada (jednog od onih koje je moja majka u tipičnoj, ali zato ne manje tužnoj kolekcionarskoj priči zabunom bacila u smeće) u kojemu je pisao o pjesmama koje traju manje od dvije i pol minute. Ne sjećam se detalja, a eto, tiskovina mi nije pri ruci da se podsjetim, ali ostao mi je dojam, znam da je bio krasan, topao i vrlo poetski i da je govorio o tome kako su kratke pjesme često bolje od dugih, kako u njima bendovi najbolje pokazuju što znaju i kako je mnogo teže ispričati priču u kratkom vremenu. Tog se teksta često sjetim kada opsesivno slušam neku kratku pjesmu.
Bart i prijatelji su na svojem novom albumu isporučili devet sjajnih razloga da se prisjetim tog teksta. Ili, ako želim biti baš onako analno precizan, onda samo šest jer od devet ovih pop draguljčića čak tri traju više od dvije i pol minute, ali okruglu trojku ne dosegne niti jedna. Devet pjesama, dvadesetak minuta. Milina.
Nema tu dakle razbacivanja. Nema ukrasa. Nema pimplanja. Nema nepotrebnosti. Nema pametovanja. Samo emocija, melodija, ljubav.
Neki bi rekli da je to klasični indie pop, drugi bi rekli da je jangle pop (je, gitara ima taj zvuk, zna povući na Teenage Fanclub), treći bi rekli da je twee, ali definicije su sranje, to smo davno shvatili.
Neki bi rekli da podsjeća na Magnetic Fields, drugi bi se kleli da čuju Go-Betweens, treći bi se kleli u Pelle Carlberga, četvrti bi rekli da bi tako zvučala Camera Obscura s muškim vokalom, a peti bi iz mračnih zakutaka sjećanja izvukli Saturday Looks Good To Me, ali nabrajanje bendova koji slično zvuče je sranje, to smo shvatili još prije.
Dobro, a što nije sranje? (Sve je sranje osim pišanja, a i pišanje je sranje ako pišaš uz vjetar.) Ovih devet pjesama nisu sranje. One su čisto zlato koje se to ne trudi biti. Neambiciozno, nepretenciozno zlato koje čak nije umrljano blatom i prašinom pa se moraš oko njega truditi, čistiti ga dok ne zasja. Ne, ne, ovo je zlato koje sjaji od prve, ali mu je čak malo bed što sjaji. Skromno neko zlato.
Eno vam dolje linkovi za detalje o bendu, ja neću duljiti. Tekstovi ispod jedne kartice katkad kažu više od onih dugih.
www.lostandlonesome.com.au/band_info
www.last.fm/music/Bart&Friends