Život Jason Piercea, jedinog konstantnog člana Spiritualizeda se do sada sastojao od dva kružna toka. U prvom se pomoću raznih opijata upoznavao sa Svevišnjim, a u ovom drugom je koristio novostečenog poznanika za spas od opijata koji su ga i doveli do tog poznanstva. Sva ova stanja su muzički dokumentirana diljem Spacemen 3 i Spiritualized diskografije.

Sukladno svježim zdravstvenim biltenima, "Sweet Heart Sweet Light" u zahvalama navodi i onu upućenu liječničkom timu (u timu je između ostalih i Dr. Marley) a ima i indikativan kaver art koji istovremeno konstatira i komentira aktualno stanje tijela i duha svog autora.

Ovo je album u kojem se isprepliću rezignacija i optimizam što je ako uzmemo u obzir spiralu Piercovog života sasvim razumljivo. Danas je to čovjek koji mora dnevno uzimati pilule i injekcije kako bi se održao na životu, a sporadični kaos je ovaj put valjda uzrokovan propisanim legalnim kemijskim supstancama korištenima tijekom snimanja.

"Sweet Heart Sweet Light" je omeđen s dva remek djela - "Hey Jane" i "So Long You Pretty Thing". Obje pjesme su veličanstvene, toliko snažne, pretrpane aranžmanima, napucanim emocijama i epski uzvišenim momentima karakterističnim za Piercea da ne daju šansu ostatku albuma da nakon hrpe slušanja prodiše mimo uvoda i zatvaranja. Kada se to napokon dogodi otvara se cijeli drugi nivo albuma, za nijansu slabiji od prvog, ali svejedno na visokoj razini na koju nas je Pierce navikao. Među jednakima se nešto više izdvajaju "Little Girl", "Freedom" i "I Am What I Am" (ponovna suradnja s Dr. Johnom koji je suodgovoran za "Cop Shoot Cop"). Unutar bilo koje od ovih osam središnjih kompozicija fanovi opusa benda će se osjećati komotno i ugodno, na poznatom, a opet novom teritoriju. I tu leži veličina ovog albuma, ako ne u okviru diskografske proizvodnje 2012. (a Spiritualized tu ionako nije nikada pretendirao na neke vrhove), onda svakako u okviru jedne velike, konstantne karijere.

Svaki čovjek kad posjeti groblje doživi određeno pomaknuće u percepciji svog života i okoline u kojoj se kreće. Pierce je groblje obišao s unutarnje strane. Stoga je ovaj album svojevrstan trijumf jer je zadržao dosljednost u okolnostima unutar kojih je to praktički bilo nemoguće.

Imajući na umu kontekst nastanka ovog albuma crno humoristični Huh? s kavera kao da kaže: 'Uspio sam, ali nemam pojma kako'.
Neka je uspio i neka stihovi sa završne skladbe '... so long, so long' ne budu posljednji audio pozdrav ovog genijalca.
Hvala na pažnji i srdačan pozdrav.

www.spiritualized.com