Kylesa Spiral Shadow Season of Mist 2010.
Sve što treba znati o stanju metala danas vrlo nadahnuto je u proljeće prošle godine objasnio kolega Dražen u osvrtu na prošli album Kylese, "Static Tensions". Ponajprije vrijedi izdvojiti uvodni dio koji se lako usadi u sjećanje: 'Metal guta sve pred sobom. Neiscrpan je. I kada mislimo da će svaki pod-žanr kad-tad pojesti svoju djecu, on grabi u tuđe dvorište, razmjenjuje, krade, trguje i onda tvrdoglavo evoluira.'
Upravo dio o evoluciji je najbitniji jer je ključan u održavanju vitalnosti bilo čega, ne samo glazbe. "Spiral Shadow" je možda školski primjer uspješne glazbene evolucije i beskompromisnog pomaka naprijed. U međuvremenu, Kylesa je ljetos obišla naše krajeve te pri prolasku kroz Zagreb rasturila Močvaru i usjekla se svakom fanu glazbe u uši čvrstim, paklenim nastupom.
Peti uradak "Spiral Shadow" skupine iz Savannahe zatiče bend u nešto mekšem izdanju, koliko je to uopće moguće reći za grupu koja ima dva bubnjara. Izraz mekši ne bi smio nikako obeshrabriti prijašnje fanove jer Kylesa i dalje rastura, samo što je osjetno kako se na pojedinim mjestima otvorila utjecaju nemetalnih struja. Primjer takvog pristupa, koji je za Kylesa pojmove u ovom konkretnom slučaju doveden do ekstrema, je svakako skroz radiofonična "Don't Look Back" koja počinje vrtoglavom melodijom iz kuhinje Marnie Stern da bi prerasla u Faith No More iz najboljih dana, samo na Kylesa način.
Ovakvih zahvata se, doduše ne toliko radikalnih, nađe još razbacanih po cijelom albumu, a zaključak koji se nameče nakon ovog vrhunskog glazbenog doživljaja jest da je Kylesa otvorenim pristupom izašla iz striktno žanrovskih okvira te je omogućila sebi daljnju slobodu djelovanja, pritom postavši zanimljivom i publici koja površno ili nikako ne prati metal. Citat Laure Pleasants iz jednog nedavnog intervjua je dobar pokazatelj kreativne mantre benda: 'Phillip and I agreed from day one that we would not pigeonhole ourselves musically and would not restrict ourselves to a certain genre. We wanted to be able to create music in a limitless way. That has stayed the same.'
Kylesa u svojoj konstantnoj mijeni ipak ostaje vjerna samoj sebi. Čvrsta ritam sekcija koja potmulim udarima izbija zrak iz sobe i borbeno dvoglasje Laure Pleasants i Phillipa Copea su još uvijek zaštitni znak ove ubojite trupe.
Uglavnom, Kylesa je metal koji bode u srce. I to na najljepši mogući način.
