Nažalost, posljednjih sam godina već pomalo oguglao na te usporedbe. Ovaj  novi shoegaze/psihodelični val u početku je nudio gotovo isključivo hrpu smeća, a sav moj entuzijazam oko povratka omiljenog mi žanra brzo je splasnuo. I onda se dogodi ono 'tko se na mlijeko opeče, i u jogurt puše', pa sam postajao sve skeptičniji te sam sigurno preskočio i neke dobre bendove. Srećom, tu su dobri ljudi iz stranih medija kojima se vjeruje te još bolji iz organizacijskih domaćih voda koji se trude skrenuti pažnju na dobre stvari.

Priča oko talijanskog dvojca Sonic Jesus zakotrljala se 2012. kada su Tiziano Veronese i Marco Baldassari objavili svoj prvi EP, koji je dobio brdo pohvala. U međuvremenu su se Sonic Jesus pojavljivali i na nekim kompilacijama Fuzz Cluba, a ovih je dana ova agilna britanska izdavačka kuća objavila i njihov prvi album nazvan "Neither Virtue Nor Anger".

A album će uistinu zadovoljiti sve one koji vole psihodeliju/shoegaze, pogotovo ako su u svemu tome ljubitelji zvuka iz osamdesetih godina. Ali onog mračnijeg zvuka osamdesetih.

Jer "Neither Virtue Nor Anger" je mračan album. Složen oko bučnih gitara koje katkad tvore gotovo neprohodni zvučni zid, jednostavnih  ali efektnih ritmova, mnoštva efekata na klavijaturama te brojnih loopova, ovaj album će se lako svidjeti svima onima koji vole psihodelične i teške zvukove.

Odmah nakon šestominutnog uvoda s "Locomotive", Sonic Jesus s "Triumph" prizivaju te mračne osamdesete. Himnična, jaka pjesma u sjećanje priziva The Sisters Of Mercy, a odmah daje do znanja da je „Neither Virtue Nor Anger“ sjajan album. Sve se to lako potvrđuje pjesmom "Reich", otprije poznatoj sa spomenutih kompilacija, koju nose sjajni loopovi, a kako se album razvija i usporedbe sa sjajnim bendovima postaju sve izraženije ("Dead" zvuči kao Spaceman 3, isto kao i "Reich", a pogotovo moj osobni favorit "Drift 22"; "Lost Reprise" priziva braću Reid, itd.), shvatite kako od svih tih usporedbi treba odustati.

Jednostavno, Sonic Jesus su dobro proučili gradivo, a još bolje ga implementirali u svoj zvuk koji nije ničiji nego je sonic-jesusovski . Mračan, bučan, sanjiv, psihodeličan. Zajeban.

"Neither Virtue Nor Anger" je uistinu odličan žanrovski album. Mala mu je zamjerka što je možda predug jer za ovakvu vrstu muzike 16 pjesama katkad predstavlja napor za slušatelje. No, kada bih se morao odlučiti koju pjesmu izbaciti, nisam siguran za koju bih se odlučio.

Sjajno je što ovakav bend dolazi u Zagreb predstaviti aktualni album koji je dobio veliku pažnju svjetskih medija. Svi ljubitelji psihodelične i mračne glazbe ne bi smjeli propustiti Sonic Jesus, a i ovi drugi bi mogli skoknuti do Klub.-a. Mogao bi to biti sjajan koncert.

fuzzclub.bandcamp.com/album/neither-virtue-nor-anger