Da objasnimo odmah na početku zašto recenziju zadnja dva izdanja Yonija i ekipe objavljujemo u isto vrijeme. Bilo je ljeto i bili smo lijeni kad je izašao "Sod In The Seed", a pošto ovih dana i službeno izlazi "Mumps, Etc.", najjednostavnije je bilo napisati objedinjenu recenziju. No, još jedan razlog je bio i činjenica da sam nakon prvog slušanja oba albuma za redom pomislio: zašto pobogu objavljuješ dva izdanja u razmaku od par mjeseci kad si mogao izabrat' 12 najboljih pjesama i imati albumčinu?

Na prvu se EP čini nadmoćnijim albumu i po produkciji i po tekstovima. Objašnjenje je u jednom intervjuu dao sam Yoni Wolf. Naime, na "Sod In The Seed" nalaze se pjesme koje se, nakon što su snimljene, nisu uklapale u koncept i duh albuma. I čovjek je najbolje objasnio. Za ljubitelje njegovih hitoidnijih prethodnika i pjesama koje ljudi u glas pjevaju na koncertima, tu je EP, dok se na "Mumps. Etc." nalaze pomalo mračnije stvari.

Jedna stvar im je zajednička, Yonijeve sitne skice iz života. Bivše djevojke, kompjuter, pornjava, drkanje, pa opet bivše djevojke, šarlah kojeg je zaradio na turneji, nesanica u vožnji između dva koncerta ili pak njegov status polupoznate 'zvijezde'. Čak mu ni to nije po volji pa tako kaže da bi prije bio 'nitko' sa sportskim autom, nego siromašna zvijezda. E sad, radi li se tu o sprdanju na svoj račun ili ozbiljnim problemima, ne znam. Ako je ozbiljan, onda to više podsjeća na gomilu 'first world' problema u rangu tinejdžerice koja nije dobila novi iPhone. Da, svima nam je teško, ali brate imam svojih problema i minus na banci dubok ko Marijanska brazda. Ipak, iz nekog razloga lakše ti je kad čuješ jednog glazbenika kojeg cijeniš da se žali. Neću sad blatiti čo'eka jer će ispasti da mu se život sveo na kuknjavu. Pozitivno je da se na nekoliko pjesama Yoni vratio repanju i izbacuje tekstove kao u svojim bekpekerskim počecima.

Sve u svemu, ja sam zadovoljan. Davor pak kaže da nije mogao poslušati više od jedne pjesme i da mu je počeo ić' na kurac. Andriju nisam pitao za mišljenje jer ga ne cijenim ni kao čovjeka ni kao člana pot liste, no siguran sam da će mi opet obojica na koncertu za par tjedana pjevati sve tekstove na uho (tko je čuo Škaru kako pjeva zna koja je to muka Isusova). Sad bih mogao još počet' s čangrizavim trkeljanjem o hipsterima s velikim fotoaparatima koji su na zadnjem koncertu morali stati u prvi red i provesti ga puneći karticu fotkama za kurčenje pred prijateljima, jer su vidjeli svog kralja na stejdžu. Da sam Horvi vjerojatno bi čak i zaplakao nad sudbinom hrvatskih underground bendova ili bi povukao 'di ste bili devedesprve kartu' i počeo nabrajati imena svih trideset i pet ljudi koji su WHY? gledali početkom dvijetisućitih u KSET-u. Al' neću jer ja sam bolji od toga!

Nisam. Jebem vam mater, ako mi se netko nagura s aparatom ispred glave poslat ću mu Škaru da mu reve kraj uha i priča kako je Jurkas ok lik.