Soul je nova americana! Madafaka! Slashov sin se zove Ante Gotovina! Memphis! All heart, grit & grind! Booker T. & The MG's! GM's! Who would have thought that after all something as simple as rock and roll would save us all? It's a little stiff! Otis Redding! Donald Duck Dunn! Donald Fauntleroy Duck! Donald Trump! Albondigas!

Zašto vičem gomilu asocijacija? Nemam pojma, možda samo zato jer sam presretan što sam naišao na prekrasan komad glazbe? Prvo su Truckersi i ex-Trucker Isbell na svojim albumima otišli nešto drugačijim putem, začinivši svoj southern rock još jednim južnjačkim specijalitetom - soulom. I to onim iz Memphisa. Pa se onda pojavio onaj fenomenalni djedica Charles Bradley i potvrdio kako je jedan žanr, za koji smo mislili da je mrtviji od trupla HDZ-a, ne samo živ, već se i rita. I evo nam sada još jedan savršeni prototip nove americane, briljantno umiksan spoj dva naizgled tako proturječna, a tako slična žanra - rocka i soula.

Ime ovog EP-a je pogođeno sto posto. Za prste lizati. Iako traje samo 15 minuta i na sebi sadrži 5 pjesama, ako je ovo najava nečega što nas čeka u bliskoj budućnosti, možemo slobodno reći kako su Slithering Beast najveći dobitak jedne pomalo zamrle scene. Bluegrass revolucija je ispucala svoje bez da je ostavila pretjeranog traga na mainstreamu, svi indie bendovi koji su pak uspijeli prijeći u glavnu struju zaglavili su u nekim soft rock vodama i netko je trebao donijeti dozu svježine američkoj kozmičkoj glazbi. Dogodilo se da se u underground vodama nove americane danas podjednako slušaju Gram Parsons i Otis Redding. I to je jebeno najbolja vijest koja se mogla dogoditi čovječanstvu.

U sjajnoj uvodnoj "Fool For You" miksaju se tako klasični groove Booker T. & The MG's uz naglašenu ritam gitaru koja je čista kopija Stevea Croppera i savršena solaža ala Allman Brothers, a lakoća kojom se ovaj bend smješten na granice Indiane i Kentuckya (točnije u Lousivilleu, gradu koji nam je donio gomilu country legendi, ali i jedne Slint i My Morning Jacket) šeta kroz ove dvije i pol minute raja izaziva osmijeh na lice. Osmijeh koji se nakon sljedeće stvari pretvara u euforični cerek.

Opet imamo groove klasične ritam sekcije južnjačkog soula, kojega ovaj put prate puhači i izraženija bas linija ala Duck Dunn (iako za razliku od gitariste koji skida Croppera bez greške, basist baš i ne uspijeva do kraja prenijeti svu čaroliju legendarnog člana MG's-a), zbog čega se "The Things Are Lookin Up" čini kao pjesma za sva vremena, pjesma koja može biti dio nekog Stax albuma iz 60-ih, klasičnog komada southern rocka iz '70-ih ili pak nekog americana albuma s početka nultih. Kvragu, ima tu čak i nekakav ulet saksofona koji totalno vuče na ljigu '80-ih i one trenutke kada su i pravi rockeri mislili kako su ritam mašina, saks i sintić ravnopravni partneri gitari, basu i bubnju.

Prve dvije pjesme su totalni hitovi, ali šok nad nevjerojatnim talentom ove skupine i tom lakoćom kojom prezentiraju svoje utjecaje tu ne prestaje. Ostavivši soul na strani, na trećoj "You/Me" Slithering Beast se vraćaju onome što su bili do sada, dakle postaju ultimativno americana vozilo koje jednakim intenzitetom spaja country, rock i pop s fenomenalnim vokalnim harmonijama u potrazi za Zvukom koji nekima, ma koliko sati proveli u raznim studijima, nikada neće biti dostupan. Ili ga imate ili nemate.

Četvrta "Trouble Coming Down The Road" donosi toplinu orgulja, harmonije koje vas tjeraju da iskočite iz kože i fenomenalne melodije i riffove kojih se ne bi sramili ni jedni Bottle Rocketsi. Završnica s "Everywhere I Go" još jednom potvrđuje izuzetnu sviračku kompetentnost benda, nudeći jednu malu stilsku vježbu na temu juga u veselom honky-tonk izdanju ravnom Gourdsima. Stvarno je teško reći koji zvuk im bolje leži, ovaj s prve dvije stvari ili onaj s ove tri kasnije, ali zato nije problem zaključiti kako su u oba slučaja fantastični.

Obzirom da su prva dva albuma grupe bila puno tradicionalnija, country momenti nisu za čuditi. Zanimljivi prvijenac "Werewolf Ballads" sjajno se uklapa u stil jednih Two Cow Garage ili Dexateens, mladih bendova koji su punk korijene zamijenili americanom (da, da, i autor i idejni pokretač Slithering Beast Nick Dittmeir je poput mnogih počeo u punk bendu, ali kao što reće dobri stari Ryan Adams - 'so I started this damn country band cause punk rock was too hard to sing'), a album nakon toga, "Midnight Royalty", donosi i koketiranje s pop elementima, više klasičnih rock momenata i čvršću svirku koja je od njega napravila jedan od boljih southern rock albuma 2008. Naizgled ništa novoga, ali fascinira lakoća kojom Nick i bend vladaju svim postulatima žanra. Uostalom, ako vam se svide zadnje tri stvari s ovog EP-a, taj album donosi vam još 10 jednako dobrih pa se nemojte puno misliti hoćete li ga nabaviti.

Slithering Beast su po idejama i realizaciji ravni svim americana bendovima koji bilo jučer, bilo danas, bilo sutra, pokušavaju održati plamen punk rock energije i country zvuka živim, a s ovim dodatkom soula možda su konačno pogodili i trenutak koji će ih lansirati put vrha. Djeluju samopouzdano i kao ekipa koja zna da u rukama ima pravi pravcati biser, sada samo treba mudro odigrati sljedeći potez, da se ne dogodi da snime novi sjajan album kojega će prekriti zaborav. Dosta je bilo dnevnih poslova od 8 do 16, vrijeme je za rock 'n' roll od 0 do 24.

www.slitheringbeast.com
www.myspace.com/slitheringbeast
www.slitheringbeast.bandcamp.com