Svi znate Bob Moulda. Dobro,možda ne znate. On je onaj lik koji je pjevao i svirao gitaru u Hüsker Dü. Onu lažnu Flying V gitaru. On i Hüskeri su važni za razvoj alternativnog rock n rolla. Dave Grohl ga je zvao da mu svira na zadnjoj ploči. I sad slušam novu Bobovu ploču i ne znam da li sada on više zvuči ko Foo Fightersi ili obratno. U bilo kojem slučaju, puno se previše pisalo o njegovoj vezi s Grant Hartom. Treba se držati slušanja muzike, a ne Radija Mileve. Bilo da se radi o Hüskerima, Sugaru ili solo Mouldu.

"Silver Age" je Bobovo novo i otprilike deseto solo izdanje. Novo i odlično. Nema se što tu puno reći. Treba poslušati samo prvih minutu i imati ćete dobar uvid u ostatak albuma. Distorzirano, energično (da ne kažem naelektrizirano) i glasno. Deset pjesama koje se mogu i žele slušati u komadu. Neke od pjesama će vas ponukati na vraćanje, no čim čujete početak sljedeće željeti ćete poslušati i nju pa tek onda vratiti stvar. I tako do kraja ploče.

Najavni spot za "The Descent" je naivan i prekrasan. Cijeli album je posveta životu u neugodnim okolnostima, ali i poziv na rješavanje istih. Ako je rock n roll stvoren da nam daje vjetar u leđa kada sve što imamo jest gorčinu u ustima i bol u trbuhu, onda je "Silver Age" dobar vjetar za plovidbu u vrijeme nikad zagađenijeg glazbenog oceana. Dobra stara barka "Bob Mould" ponovno sigurno i pravo plovi.

bobmould.com