'Sierra Leone's people needed revolution, but not a bloody revolution, not a negative revolution' - tom rečenicom Reuben, jedan od utemeljitelja grupe Sierra Leone's Refugee All Stars u istoimenom filmu najbolje objašnjava ono što se događalo u ovoj zapadnoafričkoj državi devedesetih godina. Dokumentarni film o ovoj grupi, dobitnik mnogih nagrada, 'progurao' je ovaj bend do velikih pozornica koje potpuno zaslužuju. Sama priča opisana u tom filmu dovoljna je da vam emocije prorade čim poslušate barem jedan takt njihove glazbe - bend je okupljen u izbjegličkim kampovima u Gvineji gdje je utočište pronašlo na desetke tisuća izbjeglica iz Sierra Leonea. Svaki član benda ima svoju tužnu priču o ratu i gubitcima, a Reuben i Franco utemeljili su grupu kojoj je prvotni cilj bio sviranje po već spomenutim kampovima kako bi svojim sunarodnjacima donijeli barem malo opuštanja u teškim vremenima. Malo po malo oko Reubena i Franca okupili su se i drugi glazbenici, a nastupi su se počeli događati po svim kampovima u Gvineji. Autori filma uz pomoć UNHCR-a organizirali su, nakon što je rat završio, povratak grupe u Sierra Leone gdje su odmah snimili i svoj prvi album koji je izašao paralelno s objavljivanjem filma i grupa je s njime ostvarila sve svoje snove.

"Rise And Shine" nastavak je cijele priče o Sierra Leoneu samo što je u nju dodan dašak New Orleansa u kojem je album snimljen i iz kojeg stižu svi gosti na ovom albumu. New Orleans nije slučajno odabran - SLRAS su na ovaj način željeli ukazati kako se taj grad još uvijek nije oporavio od posljedica prolaska Katrine kroz taj grad. Naravno, snimanje u New Orleansu donosi i nužnu konotaciju o glazbi iz tog grada, a vjerujem kako je članovima grupe bila velika čast snimati i svirati u istim mjestima gdje su to radili i mnogi američki velikani.

Što se zvuka tiče, Sierra Leone's Refugee All Stars bi se prije svega mogao nazvati reggae bendom. Zapravo, kada bi se baš htjelo raščlaniti njihovu glazbu, onda bi se pjesme na "Rise And Shine" mogle podjeliti na tri dijela - reggae pjesme, tradicionalne afričke natpjeve koji su i snimljeni tako da zvuče kao da ih grupa pjeva u šatoru sa svojim prijateljima izbjeglicama, te takozvane afrobeat pjesme koje spajaju reggae s tradicionalnim ritmovima, ali i raznim drugim glazbenim stilovima.

Na prvo slušanje u uho prvo upadnu upravo te reggae pjesme, najvjerojatnije zbog činjenice kako su otpjevane na 'pidžn inglišu' i kako nose one standardne reggae poruke - treba nam revolucija, prijeti nam globalno zatopljenje i zatupljenje, mi smo ti koji pokreću ovaj svijet, itd. Često se u tim pjesmama zaziva i svemoćni Jah i sve bi to možda zvučalo naivno, odnosno kao pokušaj kopiranja Marleya, Tosha i ostalih da se ne radi o grupi čiji su članovi proživjeli sve o čemu pjevaju. Kažem vam, pogledajte film, nakon njega sve postaje puno jasnije.

Nakon što nakon prvog slučanja apsolvirate "Global Threat", "Living Stone", "Jah Mercy" i druge slične pjesme, kasnijim slušanjem se počinju slagati i ostale kockice. Produkcijski su odlično napravljeni ti svojevrsni intermezzi u kojima grupa pjeva samo uz pratnju gitare i udaraljki, a sve je snimljeno poprilično opskurno. Ti trenutci vam dopuštaju da se malo bolje upoznate sa svim članovima grupe koji će vas, željeli vi to ili ne, tada i odvesti u svoju predivnu, ali napaćenu zemlju i pokazati vam sudbinu svojih prijatelja.

Nekoliko 'klasičnih' afrobeat pjesama ("Dununya", "Tamagbondorsu" ili "Gbrr Mani" sa sjajnim rapom Black Naturea, najmlađeg člana grupe) na lijepi način zaokružuje ovaj odličan album.

Sierra Leone's Refugee All Stars je nešto najbolje što se dogodilo kao posljedica krvavog rata u toj državi. Šteta je samo što se moralo dogoditi takvo što da bi talent Reubena, Franca i ostalih isplivao na površinu. No, protiv nekih stvari se ne može - sada je samo važno da grupa postoji, širi priču o svojoj državi, ali ukazuje i na probleme u drugim krajevima svijeta. Rekao sam već, može to zvučati naivno, ali ne kada vam to oni govore.

www.refugeeallstars.org
www.myspace.com/therefugeeallstars