Od početka svoje karijere ova je grupa uspješno spajala reggae i afričke tradicijske ritmove, a i angažiranost samih članova grupe kao da je slijedila uzorak koji su postavili reggae prvaci. Dirljiva priča oko nastanka same grupe i sjajan film koji je o tome snimljen, sigurno su pomogli u prvotnom skretanju priče na Sierra Leone's Refugee All Stars, ali oni su već s prvim albumom, "Living Like A Refugee", pokazali da iza njih ne stoji samo priča, nego i muzičko znanje. Sa svakim sljedećim albumom grupa je činila korak naprijed, da bi se "Libation" pojavio kao svojevrsna kruna karijere. Barem ovog prvog dijela iste.

Ono zbog čega se "Libation" može izdvojiti iz dosadašnje prilično uspješne karijere ove grupe je njegova kompaktnost. Iako je teško naći neki loši trenutak među ovih 12 pjesama, kompaktnost se u ovom slučaju ne odnosi na ujednačenost kvalitete pjesama već na kompaktnost zvuka. U prethodnim recenzijama za Sierra Leone's Refugee All Stars sam isticao kako se od njih uvijek dobije red reggae, red afrobeat i red pjesama 'koje su snimljene tako da zvuče kao da ih grupa pjeva u šatoru sa svojim prijateljima izbjeglicama'. Sva ova tri elementa su zastupljena i na ovom albumu samo što nema tako drastičnih prijelaza ritmova što se znalo događati na ranijim izdanjima. Iako bi se bez cjepidlačenja s albuma moglo izdvojiti nekoliko tvrdokornih reggae pjesama (prije svega "It's So Sorry" i predivno-naivna "Treat You Right"), kao i nekoliko klasično afričkih ("Min Do Sin Tay", "Gbaenyama"), "Libation" je prilično tečan album kojem se miješanje različitih stilova s različitih kontinenata nikako ne može uzeti kao zamjerka. Dapače, Sierra Leone's najviše i briljiraju kada je sve skupa isprepleteno, a to se najbolje očituje u završnoj pjesmi "No Feel Bad O", najboljoj pjesmi na svijetu u ovom trenutku.

Iako se kroz album provlače i neke teške teme, a neke pjesme su usredotočene samo na to ("Rich But Poor" kao najbolji primjer), "Libation" nosi vedro, optimistično raspoloženje. Razigranost počinje odmah, s prvim taktom "Chamre", a u raznim oblicima ne napušta nas do kraja raspoloženje. Dobro raspoloženje kao da isijava iz ovog albuma, a idealno se u cijelu priču oko mojeg doživljaja "Libation"-a uklopilo i ovo lijepo vrijeme vani. Proljeće, kratki rukavi, šetnja, sunce, Sierra Leone's Refugee All Stars u slušalicama. Sve se savršeno uklapa i lako bi se moglo dogoditi da se uhvatite kako cupkate na njihove ritmove nasred ulice.

I to je to. Ta vedrina, ta energija koju bend prenosi na slušatelja tijekom cijelog albuma je ono što daje dodatnu draž ovoj priči. Kada bih htio biti patetičan, rekao bih da je ta pozitiva pobjeda benda nad svim pizdarijama koje su im se događale u godinama koje su prethodile stvaranju benda. Ono, koliko god bilo teško i sve to skupa, treba uložiti energiju da bi se barem neke stvari pokrenule. I tko zna što bih sve još sada napisao samo kada bih bio patetičan.

Album koji je zamišljen kao povratak korijenima, jer su iz benda prilikom njegove najave pojašnjavali kako se s "Libation" na neki način obilježava 10 godina od početka rada na prvom albumu, u stvari se pretvorio u pokazivanje zrelosti. Sierrea Leone's Refugee All Stars su u ovih 10ak godina i 4 albuma od dobrog benda koji ima tužnu priču iza sebe (koja je vjerojatno neke slušatelje i kupila) prerasli u punokrvnu svjetsku reggae atrakciju koja u niti jednom trenutku ne zaboravlja svoje afričke korijene.