Shoot Me Wendy Sticky Floors Geenger 2014.
Zagrebački post-punk power-pop bend (definicija pronađena na njihovoj Facebook stranici) Shoot Me Wendy godinama su čekali na objavljivanje svojeg prvog albuma, "Sine Waves", ali samo godinu dana nakon njega dobili smo nasljednika – "Sticky Floors".
Iako je ekipa iz benda "Sticky Floors" na društvenim mrežama najavljivala kao 'novi album', ipak treba istaknuti kako je ovdje riječ o EP-u. Šest pjesama i nekih 17 minuta ukupnog trajanja teško bi se moglo nazvati albumom. Možda mini LP-om, da je materijal objavljen na vinilu, ali u stvari je ipak riječ o EP-u. Doduše, forma je apsolutno nevažna baš kao što su nepotrebne i prethodne tri rečenice u ovom pasusu, ali sam ih napisao samo da bih nekako dobio priliku pohvaliti dosljednost u trajanju pjesama na ovom materijalu. 2:44, pa 2:48, 2:47, 2:36, 2:40 i na kraju 'malo duža' "Sweet And Gorgeous" s rekordnih 3:10. Svaka čast. Da su se malo više potrudili i išli za tim, možda su mogli sve pjesme snimiti istog trajanja. Eto ideje za sljedeći materijal…
No, nevažne trivijalnosti na stranu, Shoot Me Wendy su dosljedni ostali i u svom zvuku. Iako definicija 'post-punk power-pop' zvuči pomalo nategnuto, da ne kažem pretenciozno, ona na dobar način opisuje zvuk ovog kvarteta. U cijeloj dosadašnjoj karijeri, pa tako i na "Sticky Floors", Shoot Me Wendy svoj izričaj temelje na post-punk zvuku, energija izlazi iz svakog njihovog tona, a sve je ipak dovoljno melodično i 'pjevljivo' da bi se moglo nazvati popom.
Kako to u praksi zvuči, Shoot Me Wendy pokazuju odmah u otvarajućoj "Light Up Your Last Smoke". Čvrsta ritam sekcija, gitara koja varira od čvrstog rifa do melodičnih dionica i prepoznatljiv Mirnin vokal koji uvjerljivo vlada cijelom pjesmom, a pogotovo refrenom ovu je pjesmu svrstala uz bok s "Giving You Up" i "I've Drowned Myself", hitićima sa "Sine Waves".
"Till I Get There" je nešto čvršća, nabrijanija pjesma, "Seabed" opet nudi mnoštvo melodija, a "You Were Right" je još jedan hitić u pomalo klasičnom post-punk ritmu s pamtljivim refrenom i razigranom bas dionicom. "Treetop", a pogotovo "Sweet And Gorgeuos", možda i najdraža mi pjesma na ovom materijalu, na odličan način zatvaraju ovih 17 minuta koje je lako preslušavati više puta. I to uzastopno.
Negdje sam, prilikom objavljivanja "Sine Waves", pročitao kako Shoot Me Wendy neće dobiti nagradu za originalnost niti ostaviti nekog krucijalnog traga u svijetu glazbe, ali da je riječ o bendu koji zna što radi, radi to kako spada i u koraku je s vremenom. Sve to potpisujem i dodajem kako su Mirna, Dražen, Ognjen i Tomislav sa "Sticky Floors" učinili korak naprijed u odnosu na prošlogodišnji album. Shoot Me Wendy su izgradili svoj status na sceni, a iako se ponekad čini da prolaze ispod radara, savršeno se uklapaju u nikad jaču domaću scenu.
