The House Of Love She Paints Words in Red Cherry Red 2013.
Naravno da je nostalgija bila u prvom redu glavni razlog što sam novi album The House Of Love uopće i poslušao. No, nostalgija nije kumovala činjenici da se "She Paints Words In Red" posljednjih dana poprilično vrtio u mojim plejerima.
Prva, a mnogima (nezasluženo) i jedina asocijacija na The House Of Love su oni bezvremenski stihovi ‘she - she, she, she shine on'. "Shine On" je svakako jedan od najvećih hitova s prijelaza osamdesetih na devedesete, ali ova grupa je na početku svoje karijere ponudila mnoštvo dobrih pjesama da bi ih se pamtilo samo po jednoj od njih. Oba selftitled albuma (zbog maštovitih naziva onaj drugi, poznatiji, ostao je zapamćen po nazivu "Fontana") imala su veliki značaj na britanskoj sceni u vremenu kada je Otok doživljavao značajne glazbene revolucije. Madchaster, prvi shoegaze koraci, stvaranje prepoznatljivog gitarističkog izričaja koji će kulminirati u devedesetima. Sve se to događalo u vremenu kada su The House Of Love isplivavali na površinu. U stvari, kada se pogleda na njihov zvuk iz ove perspektive, ovu grupu bi se na neki način moglo nazvati i jednim od rodonačelnika onoga što se posljednjih godina naziva indie-popom. Sanjivi vokal Guya Chadwicka, melodične gitarske dionice te ljubavno-adoloscentski tekstovi (iako je Chadwick i tada bio daleko od tinejdžerskih dana). Sve ono što se može povezati s indie-popom su The House Of Love svirali prije 25 godina. Doduše, tada je to bilo daleko od bilo kakvog poimanja popa jer su, bez obzira na sve spomenute pomake koji su se u Britaniji događali, ipak tada još bile osamdesete, a svi znamo što se u tom desetljeću smatralo popom.
Nakon ta dva albuma Guy Chadwick i gitarist Terry Bickers su shvatili da ne mogu funkcionirati zajedno, Bickers je napustio bend, Chadwick s novom postavom objavio dva albuma koja su bila dosta manje kvalitetna od onih s početka karijere pa se grupa raspala. No, da posljednje poglavlje priče oko ovog benda nije napisano, pokazalo je pomirenje dva glavna lika prije 10 godina. 2005. je objavljen album "Days Run Away" koji nije bio pretjerano uspješan, ali je The House Of Love vratio na svjetske pozornice, a sada smo dobili i novi album.
"She Paints Words In Red" je potpuno logičan The House Of Love album u ovom vremenskom odmaku od vrhunca njihove karijere. Osnova zvuka je i dalje tu - bezvremenski Chadwickov vokal, lijepe gitarske dionice, nenametljiva ritam sekcija i pomalo naivno-ljubavni tekstovi. U stvari, upravo bi ti tekstovi mogli biti kamen spoticanja mnogima koji će slušati ovaj album. Naime, Chadwick sada ima već 57 godina i pomalo je čudno da njegove ljubavne pjesme na trenutke zvuče kao Urbanove dugogodišnje eskapade, ali, s druge strane, lijepo je ako čovjek stvarno osjeća to što piše/pjeva. Uostalom, tek se jednu pjesmu ("Holy River") može nazvati ‘ljigavom'. Sve ostalo je ipak s mjerom.
Sam album, u čijem stvaranju je sudjelovao i treći originalni član benda, bubnjar Pete Evans, još jednom pokazuje zbog čega su The House Of Love svojevremeno novinari nazivali popističnijim The Jesus And Mary Chain. Melodične pjesme umotane u psihodeličnije gitarske zvuke ono su što je Chadwick oduvijek znao napisati, a to je napravio i ovaj put. Prije svih to se odnosi na odličan trio "Sunshine Out Of The Rain", "Low Black Clouds" (koja zvuči potpuno sixties) te naslovnu "She Paints Words In Red", ali bi se u tu priču mogla ubaciti i još poneka pjesma. U stvari, tek je trećina albuma ispod razine - uz spomenutu "Holy River" na skip me znaju natjerati još i "PKR" te "Lost In The Blues". Sve ostalo je baš onako kako bih očekivao od The House Of Love - lijepo, melodično, sanjivo, razigrano.
Naravno da je nostalgija bila u prvom redu glavni razlog što sam novi album The House Of Love uopće i poslušao. No, nostalgija nije kumovala činjenici da se "She Paints Words In Red" posljednjih dana poprilično vrtio u mojim plejerima. Iako nije u potpunosti ujednačen album, a daleko je i od bilo kakvog remek-djela, lijepo je čuti da ‘djedice' i dalje mogu napraviti uspješne gitarističke pop hitiće. Ovaj album bi trebali poslušati svi oni koji su i prije voljeli The House Of Love (ali ne samo "Shine On"), ali i neki novi klinci. Ako ništa, možda ih natjera da malo pozornije preslušaju prva dva albuma ove grupe, ali se i uvjere u sjajne vokalne sposobnosti Guya Chadwicka. Čovjek stvarno ima Glas.
