Nikada nisam imao priliku uživo izložiti svoje osjetilo sluha agresivnim, distorziranim gitarama Dinosaur Jr i nazalnim, ali ugodnim vokalnim dionicama J Mascisa koje su mi uvijek plesale na tankoj žici između ugode i afektacije. Srećom, junak naše priče posjeduje vrašku ravnotežu. Jedan od razloga što žalim propuštanje koncerta Dinosaur Jr u Zagrebu jest taj što nisam mogao porediti koliko daleko ide sličnost Mascisa i Sarumana. U redu, fizička sličnost je na mjestu (iako Mascis dere Christopher Leeja za nekoliko kilograma), ali... je li Mascis, usprkos svom ugodnom a la Neil Young vokalu, jednako prijeteća pojava kao Saruman, s tom gitarom i opakim, melodičnim solima? Vjerojatno ne.

 

Sea change ili seachange. Čuli ste za to, vjerujem. Jedan od najboljih Beckovih albuma nosi naziv "Sea Change". Naime, pobjednik natjecanja 'Andrija Škare look-alike', Beck Hansen, scijentolog smiješnog fizičkog izgleda, prijelazom u novo tisućljeće je odjebao braću prašinare i degenerično sempliranje u korist plačipičkastog akustičnog folka na tragu Nick Drakea. Uspješno, pritom. Da se vratimo na seachange. To je idiom kojim se želi ukazati na spektakularnu transformaciju. Beck se kasnije vratio svom starom zvuku koji je sada, za razliku od vrhunskih devedesetih, isprazno izdrkavanje. No, vratimo se mi dobrom, već pomalo ostarjelom i napušenom J-u. Njegov prvi pravi solo album, "Several Shades Of Why", je, kao što bi ste već trebali zaključiti, seachange. Drastična promjena. Akustična gitara (ali i povremeni neizbježan solo, naravno), izostavljanje bubnjeva i puno ugodnog Mascisovog vokala koji nije skriven iza feedbacka. Jebenica.

***

Tri točke dnevnog reda ili tri pjesme na koje treba obratiti veću pozornost (ako ne obratite, vjerojatno niste obožavatelj Charlie Sheena što vas, u mojim očima, čini papkom):

• Several Shades Of Why
• Is It Done
• What Happened

 

"Several Shades Of Why" je, kao prvo (ne i najbitnije), fenomenalan naslov albuma i pjesme. Građena oko vrlo jednostave melodije na akustičnoj gitari i pozadinskih, suptilnih violina i sugestivnog vokala, pjesma nas uvodi u Mascisov svijet nekoliko nijansi zašto gdje saznajemo da ništa ne trebamo željno iščekivati jer najčešće dočekamo katastrofu. Govori li nam autor nešto o samom albumu? Možda. No, nema bojazni.

Druga točka dnevnog reda nas dovodi do pitanja; "Is It Done". Što? Ljubav, inspiracija? "I know my soul is battered/And I know my mind is gone/I been waiting for an answer/But the question takes too long". Ah, ta vražja ljubav. Da cijeli album ne bi prošao bez neke dajno džunior vibre, doktor gitare nas počasti jednim svojim trademark solom ukomponiravši rasplakalu gitaru u ionako turobnu pjesmu.

"What Happened" je dostojan kraj odličnog albuma. Pola pjesme je tipična balada o neprežaljenoj prošlosti, duhovima koji nas progone, da bi na samom kraju, savršenom kraju, opet došla na red gitara koja se nadovezuje na središnjicu albuma svojim zvukom koji podsjeća na uplakano dijete. Zvuk koji više govori od bilo koje napisane riječi.

Album vas može zavarati na prvo slušanje. Odmah vam je jasno kako je u pitanju prilično nepretenciozan album, ali i... dosadan? Ravan? Poslušajte opet. Kroz sve pjesme se pronosi izvjestan osjećaj melankolije kojoj čvrsto uporište daje J sa svojim lijenim pjevanjem-pripovjedanjem. Ali, kad je u pitanju Mascis, čak i melankolija zvuči tako vražje privlačno i ugodno.

***

U moru sličnih albuma koje će nam ove godine dostaviti emotivne američke narikače (pičkice?), možda se "Several Shades Of Why" neće istaknuti jer - nije to nikakva revolucija. No, kada netko poput Mascisa, čovjeka s nekoliko kila viška i nekoliko kila viška iskustva, dostavi ovako dojmljiv uradak... zgrabite ga!

www.jmascis.com

www.myspace.com/jmascis