Priča kaže kako se Damir Imamović u posljednje vrijeme počeo zanimati za ritmove te je odlučio, nekoliko godina nakon što je raspustio Damir Imamović Trio i krenuo u samostalnu karijeru, opet zajedno svirati s drugim glazbenicima. Izbor je pao na basista Ivana Mihajlovića i udaraljkaša Nenada Kovačića. Obojica su se, svaki u svojem gradu i državi, poprilično 'dokazali' u mnogobrojnim grupama i projektima pa je izbor bio potpuno opravdan. Povratak imenu DI3 nije imao smisla iz više razloga, pa je tako nastao Sevdah Takht Damira Imamovića. Godinu i pol dana kasnije, prvi album ovog trojca ugledao je svjetlo dana.

Već kada sam po prvi put čuo za ovaj projekt, zanimanje za njega je bilo veliko. Znao sam koliko je Nenadovo umijeće na udaraljkama, za Ivana sam pročitao da je jako cijenjen u Srbiji u kojoj svira u nekim zanimljivim bendovima, a o Damiru sam svoje već napisao. Kombinacija njih trojice obećavala je u samom startu i trebala je donijeti zanimljiv pristup sevdahu.

I to se dogodilo. Zapravo, možda je pojam 'zanimljiv pristup' ipak skroman pri opisu ovog albuma. Nastao kroz više kratkotrajnih sessiona na kojima se, kako sami kažu, Sevdah Takht igrao s tradicijskom ostavštinom i pomalo je raslojavao, ovaj je album uistinu odličan.

Prije dvije i pol godine već sam pisao kako je Damir Imamović sevdah. Slušajući njegove interpretacije trebate biti spremni na to da će vam se one poigrati s emocijama. Jebiga, tako to valjda ide. Takvo što se pokazalo odmah u najavnoj pjesmi "Razbolje se lijepa Hajrija" za koju je snimljen i spot u kojem se svijetu predstavila i Saša Radulović. Ovo je još jedna u nizu sevdalinki koja u sebi nosi erotski prizvuk, a slobodno mogu reći kako je ovo jedna od najboljih Damirovih interpretacija u karijeri bez obzira s kojim sastavom nastupao. Uz njegov upečatljiv glas i prepoznatljiv, zvonkasti zvuk gitare, Nenad i Ivan su se pobrinuli za ritam koji na prvo slušanje nije nametljiv, ali kako pjesmu više puta slušate onda je jasno kolika je njihova uloga u istoj.

Očigledno je da je Damir od Sevdah Takhta želio da i ostali glazbenici preuzmu bitniju ulogu u zvuku, da ne služe kao njegova pratnja. To na kraju ne samo da se dogodilo nego su udaraljke i bas iznijele neke stvari od početka do kraja.
Nenad se slušateljima predstavio u intru albuma gdje je, igrajući se s činelama i udaraljkama, stvorio pomalo drone zvuk koji odlično uvlači slušatelja u pjesmu "Kada moja mladost prođe", prelijepu pjesmu koja odmah stvara poznatu, Damirovsku atmosferu - nemoguće je slušati ovu pjesmu i nezainteresirano raditi nešto drugo. Ovo zahtijeva pozorno slušanje. Na ovu pjesmu se naslanja "...lijepa Hajrija", a onda dolazi "Meha majka luda oženila", osobno mi najbolje aranžirana pjesma s ovog albuma. Suluda, pomalo mračna bas dionica hipnotički vodi slušatelja kroz priču koja izmamljuje smješak na lice.

Pri sredini albuma dolazi do nečega pomalo neočekivanog, ali potpuno efektnog. Naime, očigledno su već spomenuti sessioni Sevdah Takhta bili toliko zanimljivi i razigrani da su iznjedrili mnoge zanimljive teme koje nisu izričito imale veze s određenim sevdalinkama već su samo određene elemente tradicijske glazbe raslojavali do beskonačnosti. Mislim, pretpostavljam da je to tako bilo, nije da baš točno znam.

No, bilo kako bilo, rezultat toga je činjenica da je druga polovica albuma pretežno sastavljena od instrumentalnih, autorskih pjesama Sevdah Takhta. Među njih tri prednjači "Potjera kroz Skopje", dobrodošla malo razigranija pjesma koja lomi ritam albuma i daje mu novu komponentu. Među autorskim instrumentalima tu je i "Mr.Selçuk" nizozemskog jazz glazbenika Erica Vloeimansa s kojim je Damir ranije surađivao, a koja se lijepo uklopila u orijentalni štih albuma. Da ipak ne bi iznevjerio očekivanja onih koji su na albumu tražili interpretacije sevdah pjesama, Damir je još do kraja otpjevao "Što te nema dragi da mi dođeš" te "Srdo moja", još jednu pjesmu u kojoj su zanimljive dionice odradili Nenad i Ivan.

Sevdah Takht je opravdao sva očekivanja. Damiru je trebalo da uđe u novi projekt, trebala mu je energija i ideje koje su Nenad i Ivan donijeli sa sobom u bend. Već se prilično ponavljam, ali teško je još jednom ne istaknuti kako su njegove interpretacije donijele sevdahu neki novi duh koji ga udaljava od percepcije 'starinske' glazbe koja nije primjerena 21. stoljeću. Ovaj album ne samo da je dokaz da to nije tako, nego pokazuje kako je sav taj izričaj iznimno podantan za stvaranje nekog novog zvuka koji je na jedan način naslonjen na tradiciju dok je u drugu ruku moderan. Baš ono što se traži od world musica. Kako je Amira Medunjanin svojim posljednjim albumom "Amulette" došla do pozornosti svjetskih medija, začudio bih se kada se to ne bi dogodilo sa Sevdah Takhtom. Jer, kako kaže ona reklama, oni to zaslužuju.

www.damirimamovic.com