Yacht See Mystery Lights DFA 2009.
Glavni koncertni prostor u Minneapolisu se zove First Avenue, a oglašava se pod sloganom 'Your Downtown Danceteria Since 1970'. Oglašavanje nije baš najpopularnija stvar na svijetu, ali katkad ipak zna ugodno iznenaditi, kao u ovom slučaju kada u tako kratkoj crtici kaže sve što je potrebno znati. Bez nekih kvazi-pametnih izraza i jezičnih vratolomija, najbitnije je jasno prenijeti poruku. Nešto što recimo većina ljudi kojima je posao komunikacija ne znaju, već se sakrivaju iza hrpe nerazumljivih rečenica i izraza. Tko ne vjeruje neka posluša bilo kojeg našeg zastupnika u Saboru. Tragedija. Od komunikacije. O sadržaju nećemo.
Idemo natrag u safe place, a to je glazba. Plesna glazba je okrenuta zajednici, druženju i neverbalnoj komunikaciji i kao takva prenosi se sa naraštaja na naraštaj. I svako mjesto ima ili je nekada imalo nekakav prostor za ples. U vašem mjestu je to možda Dom kulture, u obližnjem selu je to Vatrogasni dom, a ako nije zapaljen to može biti i Dom omladine. Drugdje se možda odaziva imenom La Maroquinerie, Postbahnhof, Gasometer ili jednostavno Rocket Bar. Ipak, garant nitko nema tako dobar slogan kao First Avenue.
YACHT nemaju neku posebnu vezu sa Minneapolisom. Ljudi su iz Portlanda, Oregon, vrlo kul mjesta sudeći po mnogim stvarima, ali se duh First Avenue i njegovog potpisa itekako iscrtava iz njihove glazbe, a pogotovo za uho zapinje dio teksta u "The Afterlife" koji ide nekako ovako: "It' not a place you go it's a place that comes to you ...". Otvorenost, ljubav, međugeneracijsko prijateljstvo, to je to. I taj jedan isječak podložen plesnim ritmom govori sve što treba reći o duhu ovog albuma. Iako je "See Mystery Lights" u svojoj osnovi elektro-pop album koji će se naći na istoj setlisti sa Dan Deaconom, LCD Soundsystem i !!!, on u najboljoj tradiciji plesne glazbe širi te vibracije zajedništva i 'Shut Up & Dance' škole. Mjestimične vokalne dionice imaju ulogu neohipijevsko-postrejv promicanja bezbrižnosti i slobode, a neizbježni elementi su izvikivanje parola u stilu besmrtnog Mark E. Smitha te krautrock utjecaji koji svako malo ulete u zvučnu sliku. Ipak je album izašao za DFA Records pa ne bi bio red ignorirati Neu! i ekipu. Niti tričetvrt sata trajanja je kreirano na način da počne prilično neobično za djelo ovakvog žanra, laganim gospel uvodom "Ring The Bell" (Duke Ellington/Dylan hommage?), a nastavlja se uzlaznom putanjom i laganim zagrijavanjem do vrhunca koji predstavlja centralni duo, singl "Psychic City" i posveta LCD Soundsystemu, "Summer Song". Sve u svemu na "See Mystery Lights" se ima šta za slušati i za čuti.
I sad je jedna čudna činjenica vezana uz preslušavanje ovog albuma. Koncept u kojem su pojedine vrste glazbe savršeno prilagođene za slušanje u vožnji autom, tramvajem, biciklom i općenito u bilo kakvom pokretu osim plivanja je izeksploatiran do boli. U obranu toj eksploataciji može se jedino reći da je pokret postao nekakvo opće mjesto modernog načina života (coffe 2 go recimo) pa je tako i sa slušanjem glazbe. E sad, ono što je čudno jest da kada slušate YACHT u statičnom stanju, recimo sjedeći ili ležeći dobivate nekakav mračan dojam o cijeloj ploči. Onog trenutka kada se pokrenete, taj mrak se pretvara u svijetlo i glazba uhu postaje veselija i ugodnija i ... i plesnija!?!
Jesu li YACHT snimili prvi istinski kameleonski album? I kako su dovraga to učinili? Ima nešto u tom Portlandu.