School Of Seven Bells Disconnect From Desire Vagrant/Ghostly International 2010.
Dok su već prije nekoliko tjedana iz ovoga grada duhova, u koji se Zagreb pretvori preko ljeta, pobjegli svi koji su to mogli, ja sjedim na svojoj uvijek vjernoj, neudobnoj stolici i pišem. Ne ovaj tekst, već majku svih recenzija - svoj diplomski - i u stalnoj sam potrazi za glazbenom podlogom koja mi ne bi otežavala to sustezanje od rolanja, kupanja, filmova, večernjih izlazaka i općenito svih oblika dizanja od stolice i dangubljenja pod krinkom istraživanja. Od preporuka koje sam dobila, neke su bile previše vesele i tjerale me na maštanje o krajevima u kojima dragi mi ljudi sjede pod suncobranima, druge su, pak, bile depresivne i loše su utjecale na moju volju za naprezanjem vijuga nad knjigom, treće naprosto jezive, dok mi je ostatak novih otkrića bilo šteta slušati samo kao pozadinsku kulisu, jer im se ne mogu dovoljno posvetiti i raspaliti ih glasno. Enter School of Seven Bells i njihov novi album koji dolazi kao naručen, iako ovisno o danu, o slušanju - umiruje ili podiže jednako učinkovito, odnosno sluša se i tiho i glasno.
Prva suradnja Benjamina Curtisa i sestara Deheza bila je sasvim uspješna, a rezultat je vrlo homogeni album "Alpinisms", mističnog i romantičnog ugođaja koji glatko kombinira elektronički zvuk sintisajzera s elementima world music poetike, a vokalna izvedba sestara Deheza seže od plemenskih napjeva do one klupskih hitova. SVIIB su proveli neko vrijeme na turnejama s Blonde Redhead, Bat For Lashes i M83 i u njihovoj glazbi postoji više točaka susretanja i preklapanja sa svima njima, a tu bih možda dodala i A Sunny Day in Glasgow s kojima, osim sličnosti zvuka, dijele i činjenicu da i oni imaju dvije sestre blizanke na vokalima.
Sve u svemu, iako još uvijek s ponekim shoegaze motivom, no rafiniranijeg zvuka, "Disconnect from Desire" donosi više elektronike i čistokrvnog (synth)popa potpuno ukradenog iz osamdesetih. Ne bih baš išla tako daleko da ih usporedim s Cocteau Twins, ali svakako me razigranošću podloge i sanjivošću vokala na njih malo podsjećaju, a to mi paše. To je možda najočitije u pjesmi "Babilonia" čiji zvučni zid snažno tjera naprijed, dok nas Alejandrin bestežinski glas vješto vodi nježnom melodijom. Sličan doživljaj pruža i "Heart is Strange" koja se svojim izmjenama snažnog i minimalističkog beata pretvara u pravu dizalicu, dok je "Camarilla" nešto mračnija i počinje potpuno eterično, Alejandrin glas kao da nas doziva s drugog svijeta, a beat je prljaviji uz obilje putenih synth zvukova. Prvi singl s albuma, "Winstorm", počinje simpatičnim zavijajućim zvukom koji kao da oponaša zavijanje vjetra na koji se onda nadovezuju ritmični stihovi kao u dječjoj brojalici, a posljednja pjesma na albumu, "The Wait", nudi mirniju atmosferu i u sumrak nas vodi na laganu vožnju barkom osvijetljenu fenjerima i da, dobro ćete pročitati, čak podsjeća na Enyu. Neka, "Disconnect from Desire" predstavlja zanimljiv i inovativan odmak od zvuka s prethodnog albuma, zaokružena je cjelina i pravo osvježenje koje mi savršeno odgovara kao pratnja na mojoj trenutnoj misiji.
www.sviib.com
www.myspace.com/schoolofsevenbells
POTjednik nagradne igre 'POTpiši se i osvoji!'