Prije nešto više od dva mjeseca smo pisali o albumu "There's a Situation on the Homefront" i napravili intervju s istih dvoje ljudi koji su napravili "Saturday Night". Tada smo DJ Lejm i ja bili odlučili prešutiti da su KDz i PMDF zapravo Serengeti i Hi-Fidel iz Chicaga, dvojac koji je 2008. s albumom "Friday Night" (2008. Breakfast Records) započeo s story-rap projektom o dvama likovima Daveu (Serengeti) i Umaru (Hi-Fidel), koji se jednoga petka slučajno nađu u istome klubu, te kako to službena stranica Breakfast Recordsa kaže: 'A simple drive down the coast kicks off an evening of drugs, sex, music, and murder, a tidal wave of hedonism Dave and Umar will not escape intact'.

"Saturday Night" kao priča počinje ponovnim susretom Davea i Umara nakon sedam godine u kafiću u kojem na televiziji na vijestima vide da ih se traži zbog ubojstva (onog ubojstva opisanog na prvom albumu). Tada, kako službena stranica kaže: 'With each other as their only allies, Dave & Umar embark on a strange journey to clear their names'.

Priču kao takvu nema smisla prepričavati. I kad bih htio, izgubio bih se. Teško je ostati koncentriranim kroz cijeli album, a kamo li dva puta po sat vremena. S druge strane, nemoguće je reći išta o albumu bez spominjanja elemenata fabule.

Kako bilo, album počinje svađom Umara i njegove žene te otkrivanjem inkriminirajućih detalja iz prošlosti. Umar odluči pronaći Davea i priča se počinje komplicirati. Sva gostovanja na albumu su u funkciji likova u fabuli. Jedina je iznimka uključivanje stvari "I Getz (ft. Son Doobie)'' s albuma recenziranih Tha Grimm Teachaza, no i tu su vodu uspjeli okrenuti na svoj mlin time što su u skitu ili interludeu (govornom djelu) u autu slušali radio na kojoj ju DJ najavljuje. U drugoj stvari "Umar" i trećoj "Dave" dolazi do zapleta, u četrnaestoj "Float" i petnaestoj "The Longest Wave" dvojac brodom bježi u međunarodne vode. U posljednjoj "Tortuga" cijela priča se rekapitulira i sretno završava.

Između početka i kraja, meni definitivno najupečatljivija stvar je deveta "Jaqui". Jaqui je ghetto-queen nesretna života koju u prethodnoj pjesmi slučajno sretnu na parkiralištu motela iz kojeg bježe pred policijom. Jaqui im se odlučuje pridružiti u bijegu prema Floridi i Dave se zaljubljuje. Priča se opisuje u prethodnim dvjema pjesmama i pripadajućim im skitovima, a sama stvar Jaqui je dva versa Daveovog i Umarovog maštanja o životu nakon bijega, tropskoj idili i slobodi i povezanim stvarima.

Koliko je sama priča zapravo uteg slušljivosti albuma, teško mi je reći. Činjenica da svaka osim dvije stvari ima skit tj. odglumljeni govorni dio na kraju sigurno odmaže slušanju ako niste koncentrirani isključivo na glazbu i pomno pratite priču. A ne znam kad sam zadnji put tako poslušao album. No "Saturday Night" kao i njegov prethodnik, nisu tipični glazbeni albumi. Skitovi nisu rijetka pojava u hip-hopu, nije to ni tako zvani story-tell format, ali ovdje se radi o jednoj priči, koja je odvojena samo podlogama na koje se Serengeti i Hi-Fidel repaju. No rekao bih da "Saturday Night" vrijedan truda potrebnog da se ostane fokusiranim od početka do kraja, te ponekad biti primoran vratiti se koju stvar natrag. Ne toliko zbog same priče (jer album sigurno nije rađen s literarnim ili kakvim već namjerama), već zbog toga što na samoj priči Serengeti i Hi-Fidel baziraju humorni aspekt ploče i bez priče zajebancije nije moguće u potpunosti razumjeti.

A zajebancija je zapravo ono što Serengeti i Hi-Fidel rade u svojem hip-hopu. U nedostatku jednostavnijih žanrovskih određenja, oni su dva normalna tipa iz Chicaga koja nisu, niti žele biti, niti glume da su gangsteri, nisu frustrirani vanjskom politikom SAD-a, nisu prezaokupljeni sobom (kao što to često jesu reperi iz njihovog ili njima bliskog faha) niti su parties, 40s & blunts hoodsteri. Hi-Fidela i njegovu glazbu izvan suradnji s Serengetijem ne poznajem, ali potonji se od početka svoje karijere služi alter egoima (što nije inovacija u hip-hopu) pretpostavljam zato što su oni često učinkovitiji medij za zajebanciju nego što je to stvarnost ili kakoveć. Tako je davno nastao Kenny, reper najbolje predstavljen u zakon stvari "Dennehy" iz 2006. A nakon što je nastao prvi "Friday Night", Serengeti i Hi-Fidel su osmislili Tha Grimm Teachaze, grupu u kojoj Kenny (tada kao KDz) bio 93. te napravili cijelu ploču u duhu hip-hopa ranih devedesetih. Inače izvrstan album Tha Grimm Teachaza se prodavao/prodaje kao bonus "Saturday Nightu".

Naravno, preporuku za "Saturday Nightom" moram dati s rezervom. Ja sam veliki fan Serengetija (pogotovo ranih albuma), no prvi "Friday Night" me nije oborio s nogu. Vratio sam mu se tek kad je izašao remix albuma na kojem gostuju neka meni atraktivna imena poput Greetings From Tuskan (iz dua Bike for Three! čiji album je bio Pot album 2009.), DJ Crucial, Polyphonic, Omid i drugi, i na kojem ima podloga koje su za klasu bolje od originalnih. Tek tada sam mu bio odlučio posvetiti punu pažnju i na kraju mi uopće nije loš. Najbolje što je ovaj duo napravio su sigurno Tha Grimm Teachaz, ali "Saturday Night" ne zaostaje puno. Samo što zahtijeva malo vremena i truda. Možda po mojoj formuli možete pričekati remix album koji će zasigurno imati još više zanimljivih producenata pošto duo s ova tri albuma nije prošao nezapaženo. Eto.

www.breakfastrecords.com
www.myspace.com/goldenfloyd
fridaynight.bandcamp.com