Kompiliranje serije četiriju desetinčnih EP-eva iz 2010. u istoimeni album "20 Odd Years (Warner, 2011.)" nagovijestilo je promjenu u tempu popunjavanja diskografije ovog inače iznimno produktivnog kanadskog repera i producenta. Sastavljanje albuma od više manjih formata je možda imalo i ekonomsku agendu (pet fizičkih izdanja umjesto jednog), ali imajući na umu činjenicu da je nakon diskografski iznimno bogatih 20 i nešto godina, od 2010. izdao svega jedva dvadesetak (većinom ne baš najuvjerljivijih) pjesama, potpomognuto činjenicom da je prešao četrdesetu, da se nakon seljakanja po SAD-u i Europi vratio u Kanadu, oženio se, da ima stalan posao (doduše ipak nešto glamurozniji od radničke svakodnevnice, onaj radijskog i televizijskog voditelja) i da je nakon dvadeset godina ponovo član lokalnog bejzbolskog niželigaša, išlo je u prilog pretpostavci da se radi jednostavno o starenju (tema na koju se i sam Buck 65 nekoliko puta osvrtao u pjesmama počevši od albuma "Secret House Against The World (Warner, 2005.)", ili kako smo pisali, o 'simptomu gubljenja inspiracije i fokusa', o pomanjkanju kreativne snage koja ga je pratila desetljeće po kraju devedesetih kada je godišnje znao izdati i po tri upečatljiva cjelovita punokrvna albuma uz po nekoliko pratećih izdanja.

Možda su karakterizacije poput 'gubljenja inspiracije, kreativne snage i fokusa' afektirane, neinformirane ili u kojem već, ako ne i općenitom smislu pretjerane, ali upravo se ovo posljednje, 'gubljenje fokusa' lijepo uklapa u priču o novom uratku Buck 65-a. Kao da smo pišući prije dvije godine o "20 Odd Years"u anticipirali prvo Buckovo izdanje nakon tri godine - "Sass" - skraćeno za "Short Attention Spans".

Radi se naime o albumu u trajanju od četiri minute i dvadesetsedam sekundi koji broji četrnaest pjesama, od kojih će svaka oduzeti između deset i trideset sekundi slušateljeve pozornosti. Priznajem da mi je na pamet pala ideja da o svakoj pjesmi pišem kao da traje tri minute i gledam hoće li tko primjetiti, ali vjerujem da je među pot listašima i čitateljima pot liste previše fanova Buck 65-a da moj pokušaj prijevare ne bi odmah bio osujećen. Mogao bi se napisati i problemski tekst o tome koliko je duljina trajanje pjesme vrijednosna kategorija u popularnoj glazbi. Sjećam se pozicije mojeg lošeg prijatelja Andrije o Pavementovoj pjesmi "Shady Lane", za koju isti kaže da je mogla biti dobra pop stvar od dvije i pol minute, aludirajući na na minutu i pol dugačku instrumentalnu kodu.

Moglo bi se svašta. Ali istina je da se ovom glazbenom uratku nema bog-zna-što reći bez zadiranja u banalnosti ili daljnja teoretizirajuća drvljenja. Zabavan je, na trenutke donekle smiješan, neki beatovi zaslužuju dulje pjesme, neke teme zaslužuju podrobnije posvećivanje. Suština je ta da je "Sass" glazbeni format vrijedan recenziranja na pot listi, a ja uvijek mogu srati o Buck 65-u. Za tekuću nam 2013. su najavljeni dovršen novi samostalan album, novi album projekta Bike For Three!, novi uradak u stilu Sassa te od starih fanova najiščekivaniji četvrti album iz Dirtbike serije. Do tada imamo ovu lakrdiju koja će se povlačiti po listi 15 albuma tjedna kako bi nas podsjetila na činjenicu da Buck 65 postoji, što je u odsustvu bolje ideje dovoljan razlog da bi se o njoj pisalo.

soundcloud.com/buck65/sass