Nazvati bend po grčkom otoku Samotraki na kojem se nalazi arheološko nalazište Hieron ton Megalon Theon (Svetište velikih bogova) poznato po 2.5 metarskoj mramornoj obezglavljenoj skulpturi Nike, krilatoj božici pobjede iz 190. p.n.e., toliko mi je predvidljivo metalski (pogotovo ako ju kačite na cover svakog albuma) da to nikada ne bi očekivao od benda koji svira dešperatni doom metal nabijen razbješnjenim emocijama koje se polagano drobe i guše u toplim gitarskim pasažima koji život znače. Dodatno me zbunila i zaintrigirala informacija da ekipa iz benda Samothrace dolazi iz DIY crusterskih krugova, ali doom je ionako praiskonska metal glazba kojoj se sve može tolerirati.

Samothrace prije svega sviraju žilavu organsku mantru koja ne dopušta redikulizaciju duboke emotivne labilnosti i vječne borbe s demonima tankoćutnih duša. Dylan Desmond, Brian Spinks, Renata Castagna i Joe Axler su izgubljene duše koje kao preživljavaju samo na sporim rifovima i gomili marihuane.  Nakon što se jezgra benda preselila iz Kansasa u Seattle u potrazi za boljim šljakerskim i glazbenim prilikama, uslijedila je doomerska pauza u kojoj je prevladavalo konzumiranje ilegalnih supstanci i predugo i presporo skladanje pjesama. Trebalo im je četiri godine da se dovedu u red, odnosno da poslaže brižno nagomilane rifove i melodije te da snime nastavak nakon hvaljenog prvijenca "Life's Trade". Da bi priča zvučala još beznadnije, novi albumom se sastoji od samo dvije stvari. Ali to ipak nije lož znak.

"Reverence To Stone" ponovo donosi teturajući metal blues s post-metalskim plimama i osekama kojima zbog sporih izmjena ne možete predvidjeti logičan slijed. "When We Emerged" naravno odlazi toliko daleko s poimanjem sveopće sjebanosti da bi nas evolucijski najradije vratila među praživotinje "Back to the sea to see what we missed when we emerged...", a "A Horse of Our Own" priziva proturječnosti kod konzumiranja droge i alkohola.

Iako su nastajale četiri godine, te dvije stvari koje čine cijeli album, zvuče kao improvizacije, kao bendovska fascinacija žanrom koji vas u ovom slučaju tjera na meditaciju i preispitivanje, a ne samo na puko samozadovoljavanje doom zvukom. Čak i karikirano agonijsko deranje brutalnog vokala dobiva viši smisao u rupama između teških udara i parajućih feedbackova. Iza svakog udara skrivaju se katarza i tračci nade.

Ipak izgleda da ovaj bend baš i nema sreće. Prije koji dan otkazali su turneju s Pallbearer i Royal Thunder.

facebook.com/Samothrace