Recenzije

Rihanna Talk That Talk Def Jam 2011.

četvrtak, 15. prosinca 2011

'I'm flying out to Pisa just to get some pizza'

Sve mi je teže opravdati činjenicu da ponekad slušam Rihannu u autu. Do sada su neki njezini hitovi drskim tekstovima i zavodljivim bitovima zasluživali mjesto na playlisti lakih nota prije subotnjeg izlaska. Naročito kad se albumom "Rated R"otela sladunjavom r&b zvuku.

Ali poslušati njen posljednji album u cijelosti zahtijevalo je popriličan napor. Jedanaest napola dorađenih pjesama, stilski neujednačenih, sa serijom proturječnih poruka svelo ju je na substandardni proizvod čiji se nedostaci nastoje kompenzirati bogatim vizualnim arsenalom. Čini se da je jedini koncept albuma nedosljednost; kako u glazbenim stilovima (nemilosrdno izmjenjivanje r&b-a, dance-popa, hip-hopa, dancehalla, electra, trancea, housea i dubstepa) tako i u tekstovima. U jednom trenu je beznadna romantičarka, u sljedećem domina. Ili očajava poput školarke nad nedostižnom ljubavi ili daje eksplicitne upute za korištenje vlastite fiziologije. Većina stihova slijedi princip samo da se rimuje Vjekoslave Huljić ('She may be the queen of hearts, But I'm gonna be the queen of your body parts') te je čak i gostovanje Jay Z-a samo još jedan čavao u lijesu ove semantičke katastrofe ('I'm flying out to Pisa just to get some pizza').

Često album prožima trendovski zvuk na tragu pop posvuduše Davida Guette, čiji mi trance elementi prizivaju u sjećanje matineje u klubovima iz mojih ranih tinejdžerskih dana. Iznimka je nosioc albuma, "We Found Love", oda destruktivnosti i slijepoj zaluđenosti koja sa samo par riječi i bjesomučnim beatom pogrešan izbor čini tako primamljivim.

U utrci za što većim tiražama i sve brojnijom publikom, eksploatacija seksualnosti se otela kontroli. Rihanna nikad nije bila suptilna u dočaravanju svojih namjera, ali je do sada to bilo na razini zaigrane provokacije. U ovom slučaju se inzistiranjem na što određenijim i lascivnijim opisima seksa pokušala odvratiti pažnja od činjenice da je odluka o izdavanju ovog albuma nagla i preuranjena. Da je Rihanna uzela malo više vremena za promišljanje i odabir pjesama, možda bi uspjela zaključiti da su jednostavnost i suzdržanost najčešće najbolji saveznici u prenošenju sirovih emocija.