Bio je to tužan dan kada su u studenom 2011. Mike Mills, Peter Buck i Michael Stipe objavili da R.E.M. prestaje s radom. Ipak, bez obzira na tugu, cijela priča se nekako činila u potpunosti ispričanom. "Collapse Into Now" je bio (i jeste) odličan album, a u tih 30-ak godina ekipa iz Athensa je isporučila 15 studijskih albuma o kojima se može štošta raspravljati, ali rijetko će se oko nekog od njih par ljudi složiti da je riječ o lošem materijalu. S druge strane, oko toga da je dio njih fantastičan lako je postići koncenzus pa i među onima koji nisu toliki fanatici rada ovog kvarteta/tria.

No, da ne bi sada ulazili u bespotrebnu raspravu oko njihove ostavštine, okrenimo se onome što su R.E.M. objavili ove godine. A objavili su puno toga. Odnosno, možda je bolje reći, objavili su sve što su ikada snimili, a što nije objavljeno na službenim izdanjima. U svibnju su puštena dva ogromna foldera koja sadržavaju ukupno 181 pjesmu. B-strane, remiksi, live verzije, obrade, rijetke snimke. Ukupno više od 11 sati materijala složenih bez nekog bitnog redoslijeda već dano fanovima na korištenje. (Originalna ideja je bila da se napišu i recenzije ta dva izdanja + ona za novi Buckov album i ovaj unplugged pa da se stvori R.E.M. tjedan, ali moje obveze i Gogova - da, dubrovački genitiv - potraga za izgubljenim mojom su rezultirale da se to ipak ne dogodi)

Točno mjesec dana prije objavljivanja ovih rariteta, na sam Record Store Day, R.E.M. su u vinilnom, a nešto kasnije i CD te digitalnom obliku, objavili "Unplugged: The Complete 1991 and 2001 Sessions". Kao što se iz samog naziva može zaključiti, riječ je o zapisu dva unplugged koncerta koje su R.E.M.-ovci odradili za MTV kao jedini bend koji je u tom obliku dva puta svirao za taj nekada iznimno bitan medij. Uz materijale koji su bili emitirani, ovo izdanje obuhvaća i 11 dodatnih pjesama (5 iz 1991., 6 iz 2001.) koje su se do sada mogle čuti isključivo na raznim bootlegima, a sada su, eto, doživjele i službeno objavljivanje.

Što reći o samom materijalu? Prije svega, zanimljivo je vidjeti da su se na prvom koncertu kao bonus pronašle i pomalo neočekivane "Fretless" i "Rotary 11". No, kako je taj prvi unplugged jedan od tri najbolja iz cijele serije takvih koncerata (uz, naravno, Pearl Jam i Nirvanu) i kako se jasno čuje da je cijeli bend od samog početka potpuno uživljen u svirku, onda se nekako čini da su se pred kraj opustili i odsvirali nešto za svoju dušu. Tu prije svega mislim na "Rotary 11" koju su, dojam mi je, izveli neplanirano, ali i na sjajan završetak koncerta uz "Get Up" i "World Leader Pretend". Što se tiče drugog koncerta, njegova je zanimljivost da se na njemu nije našla niti jedna pjesma s "Monstera" što mi je uvijek bilo malo žao jer sam nekako vezan za taj 'najpunkerskiji' R.E.M. album. Ovdje je bend ipak malo suzdržanije krenuo u koncert, ali se brzo opustio i do kraja rasturio, a upravo su ovi dodaci dobar pokazatelj kako je MTV u svojim snimkama prekinuo svirke kada su postale najbolje.

Bilo bi gubljenje vremena na prolazak kroz ovaj materijal iz pjesme u pjesmu. Dovoljno je pogledati track listing i shvatiti da ovdje nema felera. Isto tako, lijepo je vidjeti da bend nije inzistirao na najvećim hitovima (s "Automatic For The People" tu je samo "Find The River"), ali svi ti izostavljeni hitovi nikome ne bi trebali nedostajati jer je pregršt vrhunaca na ovom materijalu. To je, recimo, "Radio Song" sa sjajnim dionicama Petera Holsapplea na orguljama (on je svirao kao dodatni muzičar 1991., a deset godina poslije tu su bili stalni 'pridruženi članovi' Scott McCaughey, Ken Stringfellow i Joey Waronker, a naravno da je Bill Berry svirao na prvom unpluggedu). S prvog koncerta bih izdvojio i "Perfect Circle" te jedinu obradu na cijelom materijalu, "Love Is All Around" koju je tako briljantno izveo Mills, a koja mi je jedna od par najboljih izvedbi koju sam ikada čuo.

Najdraži mi trenutci s drugog koncerta su "So.Central Rain" koju u ovoj verziji nosi klavir, "Cuyohoga" koja mi je jedna od najdražih R.E.M. pjesama i apsolutno izvrsna verzija "The One I Love" koja je, inače, jedna od dvije pjesme koje su izvedene na oba koncerta. Druga je, naravno, "Losing My Religion", ali razlika je ta što druga verzija "The One I Love" nije bila originalno uvrštena u MTV-ovo emitiranje.

Koliko god sam s razlogom spomenuo neke pjesme, pravi bi naziv za ovaj materijal bio – bezgrešan. I da, jesam suludi R.E.M. fan koji će bez problema odvrtiti cijelu diskografiju u jednom danu i potpuno uživati u svakoj minuti svake pjesme, ali ovdje nimalo ne pretjerujem. Stotridesetipet minuta čistog užitka. Tako je to kada se najveći prikažu u najboljem svjetlu.