Ima dosta razloga zbog kojih se niste mogli nadati samostalnom albumu koji bi se maksimalno oslonio na paletu izričaja koje je Jim James već isprobao sa svojim bendom My Morning Jacket, ali isto tako mogu pretpostaviti da su obožavatelji od njega ipak očekivali pjesme uz koje bi lakše čekali na sljedeći album cijele postave. Bend se drastično mijenjao od svojih lo-fi početaka do danas pa nije ni čudno da se njegov šef na svom prvom pravom samostalnom pokušaju (2009. je izdao EP "Tribute To" na kojemu su se našle pjesme George Harrisona koje je snimio nedugo nakon njegove smrti 2001.) odlučio ponovo za nešto novo. No, ne bih se baš kladio da smo očekivati ovu mračnu i svijeno krnju verziju soula, zvuka koji silno ne želi biti retro, ali istovremeno ima taj prepoznatljivi retro-futuristički štih. Ili kako on sam kaže: I wanted it to sound like the past of the future. Like you are in the year 4037 and you found this record, which was made in the year 3078. Kao da su Flaming Lipsi nakon "Soft Bulletina" odmah snimili "Embryonic" na kojem se Wayne Coyne i ekipa iživljavaju u obrađivanju Curtisa Mayfielda i Marvina Gayea. Da, malo pretjerujem...

Priča počinje 2008. nakon Jimovog pada s pozornice zbog kojih se od pretrpljenih ozljeda našao u vrtlogu crnih misli. Nedugo nakon tog nesretnog događaja jedan mu je frend poklonio knjigu "Gods' Man" koju je 1929. Lynd Ward ilustrirao koristeći tehniku drvoreza a s čijom se radnjom Jim ubrzo poistovjetio te zbog toga nesvjesno počeo uglazbljivati fragmente koji su ga sudbonosno podsjećali na splet recentnih događaja iz njegovog života. Kao i glavni lik pao je s „litice“ da bi nakon toga upoznao ljubav svog života i tako iznenada postao svjestan koliki je do onda bio ignorant i koliko još može guštati u životu: How could I have known? / But now I see, how sweet it can be / And now I... how sweet life can be… Koncept nije do kraja razrađen jer je glavni lik knjige prodao dušu vragu dok se Jim prema kraju albuma sve više okreće Bogu, u tolikoj mjeri da bi slučajni prolaznik mogao pomisliti da je cijeli album posvećen njemu, a ne voljenoj osobi. S jedne je strane potpuno neprimjeren moleći za oprost u ime cijelog čovječanstva u "All Is Forgiven", dok je s druge strane njegov imaginarni razgovor s Martinom Lutherom Kingom dirljiv, sličan epizodi s Monsters of Folk ("Dear God"), ali na neki totalno čudan lo-fi soul – nada vs. mračna zlokobnost - način.

Najpozitivnije i najpitkije trenutke albuma priuštiti će vam "Dear One", "A New Life", kratka instrumentalna međuigra "Exploding" i "Of the Mother Again". Nakon nezgodne najave albuma s futurističkim soulom pjesme "Know Til Now", promociju albuma donekle spašava zasigurno ponajbolja "A New Life" koja dolazi u paketu sa spotom i s kojom se Jim može direktno obratiti My Morning Jacket obožavateljima.

Možda sam prekritičan, ali očito sam jedan od onih koji su se na "Regions of Light and Sound of God" navikavali više nego što je bilo potrebno. Teško mi je reći da li se isplatilo jer sumnjam da će mi ovaj album ikada postati neophodan kao bilo koji drugi rad Jimovog benda, ali s druge strane moram priznati da je atmosfera, bez obzira na nedorečenu polu-konceptualnu strukturu albuma, zaokružena i šarmantno enigmatična. Čak do te mjere da na neobično inspirirajući način prikazuje put iz mraka prema svijetlu i blaženstvu sreće. Ponekad, nažalost, toliko doslovno pa ispada kao da autor čak parodira i mistificia vlastiti pronalazak vjere i Boga. Tko god on bio - voljena osoba, osvješteno unutarnje Ja ili sve to zajedno.

jimjames.com