Real Estate Real Estate Woodsist 2009.
Netsi se približavaju najgorem početku sezone u povijesti NBA lige. Noćas ih je pobjedio i Portland pa su sada na omjeru 0-15. Još tri poraza i ući će u anale. Kakve veze Real Estate imaju s Netsima? Vjerojatno nikakve osim što i oni dolaze iz New Jerseya samo što ova grupa svoj posao radi puno, puno bolje od Harrisa i društva.
Odavno nisam naletio na točniji 'samoopis' nekog benda na svojoj myspace stranici od onoga što su za sebe napisali Real Estate. Ispod naziva benda, a gore lijevo od natpisa 'New Jersey/United States' stoji 'pop/psychedelic'. Još bi tome trebalo dodati 'rock' pa da dobijemo najbližu definiciju zvuka ove grupe koja je u posljednje vrijeme zabilježila niz pozitivnih recenzija. Doduše, sve one neznalice ili ljudi koji glazbi pristupaju isključivo kao sredstvu zabave, sigurno bi se pitalo što je to pop u pjesmama koje na trenutke znaju biti zamorne, ali zar je nas uopće briga za takve ljude?
Ljudi koji čine Real Estate ekipa su još od srednje škole kada su, kako svemućni allmusic kaže, svirali Weezer obrade, a pravi bend su postali tek nedavno, kada se Martin Courtney vratio u New Jersey sa studija za vrijeme kojeg je svirao s ne-toliko-lošim-koliko-im-ime-izaziva-trenutačni-proljev bendom Titus Andronicus. Okupio je tako naš Martin svoju staru ekipu i zasvirao. Sve što su momci radili objavljeno je na albumu kojeg je objavio Woodsist Records, a glazba je došla i do nas te smo evo na ovoj recenziji.
Ono što mi se odmah svidjelo u zvuku Real Estate (ne znam za vas, ali meni je ovo ime totalno naporno jer se svakodnevno susrećem s milijun 'real estate' natpisa kao dio uporne želje konzumerskog društva da proda i zadnji centimetar naše baštine) je taj psihodelični zvuk. Ovdje ne pričam o bilo kakvoj neopsihodeliji ili novom pristupu staroj temi, nego o klasičnoj 'old school' psihodeliji. Doduše, u nešto umjerenoj verziji jer kada kažete/napišete/pročitate riječ 'psihodelija' možete zamisliti nekakve sulude zvukove izvučene iz tko zna kojih djelova mozga (ili srca). Ta riječ asocira i na jebene hipije, generaciju koja za sebe kaže kako su imali najbolji život i slobodu, a kada su se samo malo udaljili od droguština, pretvorili su se u najstabilnije kotačiće u ovom suludom društvenom poretku te svima nama koji nismo bili dio hippie-pokreta zagorčali život još nas dodatno opterećujući nostalgičnim pričama o svojim 'ludim danima'.
Ali, nismo tu da pričamo o hipijima već o prvom albumu za Real Estate, a taj album počinje pravim hitom, pjesmom "Beach Comber". 'What you want is just outside your reach; you keep on searchin' su početne riječi pjesme koja udara na prvu, kako odličnim tekstom koji se potpuno jednostavno reflektira na svakodnevicu tako i glazbom koja jasno daje do znanja što ćemo imati prilike čuti do kraja albuma. Poprilično jednostavna kompozicija pjesama nastala u klasičnoj gitara-bas-bubanj-vokal maniri s naglaskom na čistom gitarskom zvuku ono je što čime nas Real Estate zabavljaju do kraja albuma. Umjesto kompliciranih djelova, Courtney i ostatak ekipe pjesme uglavnom baziraju na neprestanom repetiranju nekih djelova čime postižu efektnost i atmosferu.
To njihovo repetiranje može u nekih izazvati osjećaj kako su im sve pjesme iste, ali upravo je činjenica kako se nekoliko tema u raznim varijacijama provlači kroz cijeli album nešto što je izdvojilo Real Estate od gomile drugih bendova. Jer nije lako napraviti album koji nije i ne želi biti konceptualan (fuj!), a da opet zvuči tako. Nije lako uspješno provlačiti slične teme kroz cijeli album a istovremeno imati i pjesme koje bez problema stoje samostalno. Real Estate su to uspjeli i na tome im svaka čast. Odličan je ovo album koji zaslužuje mjesto u vašim 'most played' playlistama. Ne treba odbacivati sve što Pitchfork pohvali.