Nismo dugo čekali. Očito Chairlift nije mogao ostati jedini poligon za sve ideje koje se motaju po glavi multitalentiranoj Caroline Polachek koja se već iskazala kao besprijekorna gošća (Washed Out, Holy Ghost!, Delorean, Blood Orange …), ali i kao autorica jedne od pjesama s prošlogodišnjeg albuma tete Beyoncé. Bilo bi sjajno kada bi zajedno s Patrickom Wimberlyjem češće snimala odlične albume kao što je "Something"(2012.), ali je i najava paralelne samostalne aktivnosti zvučala više nego uzbudljivo, kao sasvim logičan potez protiv kojeg se nisu smjeli buniti ni obožavatelj ni simpatizeri brooklynskog synth-pop dua. No, čini se da baš i nije ispalo tako.

"Arcadia" definitivno nije album kakvog su očekivali fanovi Chairlifta i vjerujem da će za neke ipak biti malo teži zalogaj. Ako i zanemarimo prvotnu nedorečenost koja se nameće nakon prvih par pokušaja, vjerujem da će neki brzopleto zaključiti da su pjesme s albuma zaslužile puno bolji tretman. Osim toga, materijal je u tolikoj mjeri raznolik da ga je teško zamisliti kao probavljivu cjelinu u kojoj svaka pjesma vuče na svoju stranu. Stvar bi trebalo spasiti predznanje o metodi snimanja i okolnostima u kojima je Caroline slagala svoj prvi samostalni kolaž. Nakon toga upute za korištenje postaju malo jasnije, zaokupljaju vas glavne teme i prevladavajuće atmosfere (samo se nemojte dati zbuniti sljedećom definicijom: Concept album of love songs that are nature allegories).

"Arcadia" je uglavnom nastajala na turneji, u pauzama između koncerata matičnog benda na raznoraznim prigodnim mjestima za ugodno samovanje i kontemplaciju: aerodromima, toaletima aviona, hotelskim sobama… Caroline je vokale snimala direktno u unutarnji mikrofon laptopa, a od ostalih alata tu su još samo MIDI i Zoom H1 mikrofon s kojim je snimala žuborenje vode, zvonjavu crkvenih zvona, glasanje galebova i kukaca.

"I gave myself permission to make really bad electronic music on my computer because I thought that was the only way to get my feet wet. But the worse I'd allow myself to make things sound, the better they'd turn out." (Pitchfork)

Rezultat je nazvala pastoral electronic music, čudnovati lo-fi čušpajz koji joj je omogućio bijeg u paralelni svijet, onaj u kojemu se zove Ramona Lisa i onaj u kojemu dosađivanje između dva nastupa zamjenjuje s kontempliranjem o kratkim ljubavnim avanturama i ljubavi općenito. U nekim trenucima se čak da naslutiti strah od dugoročnih veza, strah od ljubavi koja bi joj uzimala dragocjeno vrijeme i uskratila neka nova iskustva. If love is a dependency, resign me / If love is the oposite of free, resign me

Prvo što pada na pamet su raniji radovi Julie Holter (pogotovo uvodna "Arcadia"), a samo se na nekoliko mjesta može povući neka izravnija paralela s Chairlift (najviše na Backwards And Upwards" i "Lady's Got Gills"). Caroline doslovno prolazi kroz sve i svašta, od kaotičnih ambijentalnih kolaža ("I Love Our World") preko a capella pjevanja i srednjovjekovnih melodija pa sve do neobaveznog opernog pjevušenja ("Wing of the Parapet"), a ovo posljednje nije nikakvo iznenađenje ako ste već imali prilike poslušati snimku gdje pjeva Händelovu ariju prije koje zaključuje da joj je operno pjevanje spasilo glasnice.

"Arcadia" slavi samoću, onu samodostatnu i neophodnu za održavanje zdravog razuma. Kako bi učinak bio dugoročan ponekad je uz nju dobrodošlo korištenje potpuno nerazumnih metoda. I predznanje o istima.