Prva misao prilikom prvog preslušavanja ovog albuma bila mi je kako su Radiohead s njime postali 'easy target'. "The King Of Limbs" pruža mogućnost svima onima koji ih ne vole da s njima pobrišu pod. Prepotentni egotriperi, neshvaćeni umjetnici koji svima oko sebe govore kako su bolji od njih, drkaroši koji opet otkrivaju toplu vodu, ponavljači jedne te iste materije koju prodavaju kao nešto novo... Svi oni koji već godinama o Radioheadu misle nešto slično nabrojenim 'epitetima' sada su došli na svoje jer im "The King Of Limbs" može, ako se stvari izvuku iz konteksta, dati za pravo.

Jer, nitko nije očekivao da će "The King Of Limbs" ovako zvučati, ako je uopće moguće očekivati kako bi bilo koji Radioheadov album mogao zvučati. Još od "OK Computer" svaki put bi dobili nešto novo i zato se ne treba previše čuditi ničemu što dolazi od ovog društva, ali ovaj album nije ponudio taj neki novi korak. 'Kad-tad me te stvari uhvate, ali meni ovo na prvu zvuči kao b-strane Amnesiaca', napisao je jedan pot listaš na našoj google grupi (Drugi se odrekao Radioheada i rekao da ga više ne može slušati). I to je ona prva istina o ovom albumu. Thom Yorke je očigledno jako zaljubljen u te 'laptop ritmove'. Prvo je forsirao sve to na „Amnesiacu" pa je, kada je valjda shvatio da ne bi bilo dobro da Radiohead nastavi isključivo u tom smjeru, objavio „The Eraser" da bi se sada vratio tom zvuku. Na ovom albumu, naime, praktično nema promjene ritmova unutar pjesama. Ono što vas dočeka na početku pjesme, praktično vas vodi do kraja, a sve promjene vezane su uz Thomovo pjevanje, razne klavijaturske zvukiće, te tek povremene breakove. Gitarski rif nećete čuti, samo da znate. Ali, dosta pisanja o tome kako ovaj album zvuči jer ste ga već ionako svi poslušali. Ili barem probali slušati.

Samo da se zna, ja sam osobno bio spreman prihvatiti da je "In Rainbows" posljednji Radioheadov albumu karijeri. Zvučao je kao 'best of' album s novim pjesmama, a i 4 godine nakon njega i dalje mu se rado vraćam. Uostalom, u posljednje vrijeme su iz Oxforda i pristizale vijesti kako se grupa neće tako lako odlučiti za objavljivanje novih albuma jer 'proces stvaranja neke zaokružene priče' ne ide tako lako. Prošle godine pustili su "Harry Patch (In Memory Of)" i "These Are My Twisted Words" digitalne singleove, a nešto slično su najavljivali i za ovu godinu. Ono, tu i tamo neki EP, ali ništa više od toga. A onda je praktično iznenada, za Valentinovo puštena vijest da "The King Of Limbs" kao digitalno izdanje izlazi za svega pet dana. Bez nekih većih objašnjenja, samo još najava 'čvrstog' izdanja koje ćemo moći kupiti za mjesec-dva.

I "The King Of Limbs" je tu i daje nam svima mogućnost da raspravljamo o njemu, a onima koji ne vole Radiohead pruža, kao što rekoh, mogućnost za napade.

Ali, svi ti napadi ipak su usmjereni na krivu adresu. Jer je "The King Of Limbs" daleko od lošeg albuma. Stoji činjenica kako je riječ o poprilično teškom materijalu koji je na trenutke poprilično uznemirujuć. Stoji i činjenica kako su se Radiohead s njime pomalo vratili na zvuk kojeg su imali prije 10 godina. Stoji i to da će se s ovog albuma teško pronaći pokoja radiofonična pjesma i stoji još tko zna koliko primjedbi koje se mogu pronaći za ovaj album.

Ali, koga je briga? "The King Of Limbs" ima četiri prekrasna trenutka ("Morning Mr Magpie", "Lotus Flower", "Codex", "Separator"). To je pola albuma. "Bloom" kao prva pjesma na albumu pokazuje u kojem smjeru on ide pa ne razvija potpuni potencijal, "Feral" je očigledna igrarija benda koji pokazuje kako i iz isprekidanih breakova i prigušenih zvukova može napraviti pjesmu, a "Little By Little" i "Give Up The Ghost" tek su nešto slabije, ali ne i loše pjesme.

'Baš me zanima biste li ovaj album preslušali drugi put da se ne radi o Radioheadu, već o nekom potpuno nepoznatom izvođaču?' Tako je otprilike glasilo pitanje na jednom od mnogih foruma ili blogova na kojima su se rasprave o "The King Of Limbs" već dobro rasplamsale. Pitanje je na mjestu, ali moj odgovor je da bih ja jako volio čuti nekog novog izvođača s ovako zanimljivim albumom. A to što je "The King Of Limbs" ipak nešto slabiji od dosadašnjih albuma ove grupe samo govori o njihovoj veličini.

Ovo je dobar album. Možda sam ja zamišljao kako bi on mogao drugačije zvučati, ali odakle meni uopće pravo da takvo što očekujem? Radiohead su "The King Of Limbs" napravili tako kako su ga napravili. I neka su. A oni koji smatraju kako im je ovaj album 'easy target', razloge za napade bi našli i u bilo kojem drugom materijalu koji bi došao iz Radiohead radionice.

www.radiohead.com
www.myspace.com/radiohead