Upsilon Acrux Radian Futura Cuneiform 2009.
Upsilon Acrux je peteročlani kalifornijski math-rock sastav s legendarnog Cuneiform Recordsa. Jedni su od najekstremnijih bendova u žanru i snimili su svoju najekstremniju ploču do sada. Da nastavimo nedavni pot listin trend uspoređivanja glazbe s omiljenim nam obrocima, Upsilon Acrux su ovo. 'An aquired taste'. Ili ne.
Prije valjda godinu dana me Flip Kešju Natzi (s potliste) pitao 'imaš li kakvog novog math-rocka koji nije nacizam?'. Rekao sam da imam, ali mi je trebalo godinu dana da mu ga dam. Prije par tjedana sam mu pustio pjesmu "A Quick One, While She's Away" s albuma "More Skin With Milk-Mouth" grupe Giraffes? Giraffes!, svidjela mu se pa sam mu eto napokon dao album 'math-rocka koji nije nacizam'. A sad mu mogu dati i jedan koji to, s pravom se može reći, jest.
Kako bilo, Upsilon Acrux je kalifornijski math-rock sastav s trenutačnim boravištem u Los Angelesu. Postoje od 1998., imaju oko pet albuma i nešto splitova, trenutačno ih je petero, jedini član iz prvotne postave se zove Paul Lai. Album "Radian Futura" im je drugi uradak izdan za Cuneiform Records.
Upsilon Acrux je netko (negdje, ne mogu naći gdje) s pravom nazvao 'maksimalistima' (znam da postoje druge stvari za koje je taj termin rezerviran, ali ovdje se radi samo o suprotnome od tzv. 'minimalističke' ili 'minimalne' glazbe). To je bend koji pretjeruje na svakom polju izražavanja. Na Futuri pretjeruju više nego ikad. Na pjesmi "Landscape With Gun and Chandelier" postoji doduše jedan donekle postrokasti, čisti 'power-riff' od kojih minutu i dvadeset sekundi, ali siguran sam da je i on tu samo da bi nas zbunio. Novi album uglavom nema velikih zaokreta naspram prošlog "Galapagos Momentum" (2008, Cuneiform), to je isti zvuk, ali razlike, one male ali najvažnije, postoje. "Galapagos" je imao više pjesama (deset, naspram šest na ovom albumu), nije imao tu jednu glupo dugu pjesmu (28 minuta, pored čijeg naslova piše: "Radio Edit". Smiješno? Meni da. Malo), bilo je pristupačnijih struktura i melodija, oslanjale su se češće na fusion jazz i prog 70ih (na trenutke se javljao jasan prizvuk Gentle Gianta) i bile su na kraju krajeva, jednostavno bolje. Brojevima poput "Petrovich", "Expiration Date (Alaska My Darkness)", "Cherry Pi" i "So Thereby...And furthermore...Thus Henceforth...Mono" se i danas vraćam. A 'Radian Futuri" se najvjerojatnije vraćat neću.
Ako imate naviku poslušati glazbu o kojoj se piše na potlisti, nabavite "Galapagos Momentum'" To je zahtjevna ploča, i Upsilon Acrux su zahtjevan bend, zahtjevniji nego što je recimo Hella bila u najgorim danima, ali za razliku od Helle u najgorim danima, iz nekog razloga osjećam neobjašnjivu potrebu vraćati im se. Ako vam na prvo, drugo, treće ili koje već slušanje "Expiration Date (Alaska My Darkness)" ne uđe u uho/učini vam se donekle simpatičnom, ako ne možete preći preko poliritmije, nedostatka jasne strukture i broja zaokreta, ili ako vam je jednostavno naporna, dosadna, lejm; odustanite.
Ako niste skroz sigurni što je to math-rock (nisam ni ja baš, što me ne spriječava da termin redovito koristim), preslušajte jedan cijeli album Upsilon Acruxa (preporuka je kao što sam rekao "Galapagos Momentum"). To je najekstremniji oblik math-rocka s kojim sam se susreo (i nemam potrebu susreti se s ekstremnijim), tako da će u enciklopedijskom smislu dobro poslužiti. Možda me jednom sretnete i pitate: 'imaš li kakvog math-rocka koji nije nacizam?'
www.cuneiformrecords.com/bandshtml/upsilon.html