There are no more new ways to shoot the breeze
there are no more new ways to tie your shoes
no more new ways to sing the blues…
There are no more new ways to right the wrong
and there are no more new ways to sing along
no more new ways to live what is gone
and there are no more new ways to try to belong.
The Antiques - Airplane Blues

Prije par godina Joey Barro iz Antiquesa pjevao je o nepostojanju novih načina na koje bismo mogli zavezati cipele ili pjevati blues, zezati se s prijateljima ili oživjeti prošlost, pa čak i da nema novih načina na koje ćemo se uklopiti i pripadati. Ako je sve već napisano, otpjevano i doživljeno, kako, bez lupanja glavom u zid, stvoriti išta na što reakcija neće biti ravnodušno been-there-done-that slijeganje ramenima i odmahivanje glavom. Kako uz tu iskustvenu iscrpljenost uopće doživjeti išta.

Barro je na kraju uspio napraviti originalnu i vrlo zabavnu pjesmu, bluesu usprkos, dok Quilt, trio iz Nove Engleske kojeg čine Anna Fox Rochinski, Shane Butler i John Andrews, kreće s druge strane. Polazeći od činjenice da svi posuđujemo, pomalo krademo i prisvajamo ne bismo li stvorili nešto što osjećamo kao svoje, otkinuli su po čuperak iz različitih glazbenih perioda, žanrova i poetika i stvorili album koji odaje sve svoje uzore, ali od njih stvara bogato novo tkanje. "Held in Splendor" nije puko kopiranje po potrebi i formuli već album s puninom, znalački i zrelo posložen i ušiven preciznim šavom. I samo ime benda odlično se uklapa u ovaj naš pastišni svijet, patchwork quilt, odnosno prekrivač, ali prekrivač stvaran zajednički, uz veliki trud i puno rada. Sastavljen od mnoštva malih kvadratića tkanine, iz bakine škrinje, s dalekih putovanja, od starih traperica, od kojih svaki priča svoju priču, pokrivač na kraju služi da bi se uspomene sačuvale za budućnost i satkala nova značenja. Upravo tako djeluje i novi album benda Quilt, kao da je svaki komadić kojeg su uklopili u svoj glazbeni pokrivač obrubljen svilenim koncem s istoka, vunenim nitima iz davnih vremena i komadićima pronađenima na buvljaku, ali su naslanjajući se na prošlost stvorili nešto svoje i novo.

Uz pomoć producenta Jarvisa Tavanierea na albumu se ocrtava i Butlerovo odrastanje u duhovnoj zajednici koja se izražavala šamanskim pjevanjem, kao i vrijeme koje je Rochinska provela pjevajući u zboru klasične glazbe. Snažno se prozire utjecaj psihodeličnog rocka 60-ih kao i engleskog folka iz istog razdoblja, naročito u pjesmi "The Hollow". Mnoštvo je mekanih jangly gitara i dugog reverba, ili pak zvuka gitare nalik na citru i zavojitih klavijatura, u "Arctic Shark".  Melodija se uvija i izvija, a različiti ritmovi brzo se izmjenjuju i po nekoliko puta unutar pjesama, kao u "Mary Mountain". "Tie up the Tides" čisti je slatki pop u kojoj Rochinska pjeva nježno i zavodljivo, dok "Eye of the Pearl" izmjenjuje piskutavo pjevanje i duže instrumentalne dionice na gitari. Kaleidoskopski svod kojeg stvara "Held in Splendor" otvoren je i prozračan, a njegovo tkanje ima puninu, šaroliko je i podatno baš kao i patchwork prekrivači.