Quasimoto Yessir Whatever Stones Throw 2013.
Found gates.
Jim Jarmusch i Isaach De Bankolé su u “Limits Of Control” redefinirali pojam duplog espressa. Nekada dva nisu 1+1 već 1 i 1. Prikladno, Madlib je prije tri godine sudjelovao u izradi espresso mješavine s njegovim potpisom. Ako kome trebaju dvije šalice espressa, a samo jedan stolac, to je Madlib u Lost Gates stanju uma. Tada mu se na ramenu, iza očiju, lebdeći iznad njega kao aureola granja javlja nadzemaljsko biće glasa nemutirana dijeteta s plućima punim helija. Ono se zove Lord Quas. Quasimoto. Oprostit ćete mi što sam ga sam ga označio kao ono, ali ako netko zna što je točno spoj Alfa i svinje neka mi javi (pametni odgovori o vezi s “La Planete Sauvage” će biti ignorirani).Ne znam da li Quas uopće pije espresso. Bitna je simbolika. Znam da puši opscene količine granja i da je sklon zajebanciji k’o Jason Sudeikis obučen u Batmana. A da bi i nama bilo zanimljivo, ima i kolekciju audio samplova koja konkurira NSA-i, te sklonost prema hip hop kulturi, jazzu, funku i afrofuturizmu.
Za biće koje hoda okolo s ciglom, vilama i duboiseom, njegova glazbena estetika je većinom iznenađujuće opuštena. “Yessir Whatever” ne napušta put relaksirajuće šetnje urbanim pejzažima, utaban s prva dva albuma, jer je ova kolekcija, kronološki, upravo paralelna s prva dva albuma. Naglašavam kolekcija. Postoji kontingent ljudi koji već 8 godina čekaju novi Quasov album. “Yessir Whatever” nije kraj iščekivanja, jer ovo nije album već zbir b-strana singlova i teško nabavljivih izdanja s par neobjavljenih pjesama. Kolekcija sadrži materijal relativno zasićen Madlibovim neobrađenim vokalom što govori u prilog stvaranja pjesama u ranim fazama Quasimota.
Ako ste Quasov fan otprije može vam upasti u oči prepolovljen broj pjesama u odnosu na ranije albume. Premda radoholičar i paradigmatski primjer masprodukcije, Madlib precizno bira što objavljuje. Nije poznato je li razlog objavljivanja reizdanja i par novih mikseva revalorizacija ranijih radova ili čišćenje podruma. Kao da je to bitno. Yessir, whatever.
Loš lik Quas i njegov surogat Madlib savršeno se dobro razumiju kada je u pitanju glazba. Ako dijelite njihov afinitet prema cut 'n' paste soničnim kolažima, u kojima je elektronika gotovo sasvim izostavljena, sva Quasimoto izdanja su za vas. Ne da ima nešto loše u elektronici, to samo nije ovaj fazon. Ovo je organska glazba u tandemu s organski uzgojenim skunkom, čiji su sample-temelji nasjeckaniji sitnije nego ranije spomenuta droga u aromatičnom smotuljku. Teme su i ovaj put vrlo hip hop - djevojke, novac, sisači, stil, reperi, znanje i lake droge. Iako možda primjer nešto nasilnijeg downtempa, Quas je suštinski nasilan koliko i slap stick. S tim da "Yessir" poprilično oskudjeva apsurdnim pričama nasilja. Ono u čemu ne oskudjeva je beatovima koji pretvaraju svaki auto, šetnju ili stan u hašomanski mokri san. Kada njima dodamo polufrfljavi Madlibov flow i kontrastni turbonazal dobivamo surealno okružje u kojem će se i slučajni prolaznici osjećati ugodno.
Quas je ovdje po treći put apostol konzumiranja THC-a i hodanja 10 centimetara iznad asfalta dok se u pozadini emitira povijesni pregled muzike zaražene beatom. Madlib je odlična polazišna točka za sve koja interesira od kuda je potekao današnji funk. On nas putem svoje plejade glazbenih likova (pseudonima) uči što znači uistinu živjeti muziku. Od Young Jazz Rebelsa do Quasimota, Madlib vas vodi kroz glazbeni muzej prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Dok neke njegove inkarnacije znaju biti izazov za slušateljstvo, Quas je sa svim svojim Muppet Show odlikama, neočekivano prihvatljiv i ugodan za slušanje. Zarazne melodije uvuku vam se u uši, a helijski glasić postane i vaš imaginarni partner za dvostruki espresso.
"Yessir Whatever" nije nov niti je album. I to je potencijalno razočaravajuće. No, ovih starih 12 pjesama su dobar mamac za nove fanove koji su 2005. slušali Hannah Montanu. Također, dobro su polazište za uranjanja u dva albuma Quas materijala koji su vanvremenski dobri. Ova reciklaža je skretanje pažnje novoj generaciji fanova, a starijima daje kompaktno izdanje pjesama koje možda nisu prije čuli ili, svakako, nisu imali ovako lijepo upakirane na jednom mjestu. Welcome to retrolence.