Mi na pot listi obožavamo indie bendove iz devedesetih. Osim Davora, on je jedno mizantropsko vegetarijansko smeće kojeg su roditelji odgajali s albumima Anal Cunta. Ipak, čak i tom mrzoljudu i čovjeku koji je grintaviji od mene svidio se zadnji EP vinkovačke grupe Punčke. Tko ih ne bi volio, em su žene, em sviraju spoj gitara devedesetih i postpunk ritmova, em su iz Vinkovaca.

Punčke ne pate od pokušaja arti farti pretencioznosti, nema previše teksta, a ovo što ima više vuče na noviju BG školu. Postpunk bubnjevi, bas linije koje voze i jednostavna gitara te repetitivne teme, odlika su sve četiri pjesme na "Mehanizmima obrane". Nježan vokal samo u rijetkim trenucima na prvoj pjesmi krene u deranje, ali ostatak je lijepa vožnja i pasalo bi kao soundtrack za bicikliranje po nasipu kod Močvare kad dođe proljeće. Po mom skromnom mišljenju, najljepša pjesma je ujedno i posljednja "Jesen u New Yorku".

Iako svirački nije perfektan, ovaj EP s četiri pjesme je toliko zakon da sam uvjeren da se naš Dražen Smaranduj opet platonski zaljubio kao onda kad su Djeca izdala prvi album pa se počeo furat na Antu Perkovića.

Otiđite na bandcamp, skinite Punčke, pogledajte ih uživo, podržite scenu. Napravit ćete puno više nego stavljanjem linkova na fejs o izlasku Islanda iz krize ili o tome kako je ACTA u kurcu. Je, u kurcu je, je da, zatvorit će Tvornicu, al dok budete slušali Punčke bar će vas neko vrijeme bolit kurac.

P.S. Znam da je recenzija ljigava, al to pripisujem pretjeranom gledanju fotografija mačaka na internetu.

P.P.S. Slušajte i Anal Cunt jer oni ne vole Emira.

www.punchke.bandcamp.com