WOODEN AMBULANCE – River Sand (Selfrelased 2013.)

Jedini pravi problem ovog albuma je taj što je uslijedio relativno brzo nakon "Intersection"-a. Dojmovi s prvijenca se praktično nisu ni slegli, a Goran Grubišić i ekipa su nam ponudili novi materijal. Kako se stilski ništa bitno nije promijenilo, onda je "River Sand" na neki način, barem u mom slučaju, ostao u sjeni prvog albuma, a on to nikako nije zaslužio. Wooden Ambulance su još jednom pokazali kako sjajno plivaju svojim miksom sjetnog americana zvuka i nešto rockerskijih pjesama, a 8-člani bend koji pokriva još barem toliko različitih instrumenata, snimljen uživo pokazao je svu svoju snagu. "It Is What It Is" je pjesma koja osvaja na prvu, "Words Of Weight" najbolji rockerski trenutak na albumu, a "Not A Bad Night, Just The Usual, Really" lijepa laganica s upečatljivom klavirskom dionicom. "River Sand" potvrdio je Wooden Ambulance kao jedne od predvodnika americana zvuka s naših područja. Goran Grubišić sada sve više postaje poznat kao predvodnik ovog benda, a ne kao bubnjar Ane Never, a još uvijek ne mogu žaliti što sam igrom slučaja propustio jedinu dosadašnju zagrebačku priliku da vidim kako bend zvuči uživo. Gogo kaže da je bilo dobro.
woodenambulance.bandcamp.com

DAMIR AVDIĆ – Human Reich (Kapital 2013.)

Damir Avdić nema problema s kreativnošću. 'Bosanski psiho' je i 2013. objavio novo izdanje, a "Human Reich" se na neki način nastavlja na "Mein Kapital", album s kojim je Avdić početkom 2012. došao i do nekog šireg slušateljstva. Naravno da na ovom albumu nema nikakvog kompromisa – sve je prepuno britkih tekstova u kojima Avdić ne štedi nikoga. Svaki aspekt konzumeričkog društva u kojem se nalazimo od njega će dobiti svoju porciju kritike, a sve to popraćeno standardnom gitarskom pratnjom na, kako sam Diplomatz ističe, jednom akordu. Ionako neeteričan i težak zvuk, Avdić je ovaj put učinio još neprohodnijim rastegnuvši minutažu nekim pjesmama. Recimo, prilično sam siguran da je dosta ljudi pritislo 'skip' slušavši 12-minutnog "Fadila". Ne znam je li Damir želio biti glasnogovornik jedne generacije, ali s posljednja tri albuma on je to na neki način postao. Potpuno zasluženo. Ovakvi autori se ne nalaze teško i treba ih dobro čuvati.
damiravdic.bandcamp.com/album/human-reich

ANTENAT – Izlet (Dirty Old Label 2013.)

Pet godina smo čekali da nam Antenat isporuči nastavak "Karavana". "Izlet" se dugo pripremao, pojedini članovi benda su u međuvremenu imali dosta drugih uspješnih projekata, a Antenat se povremeno i dalje uspješno pojavljivao na koncertnim nastupima. Kada se "Izlet" napokon pojavio, koncerata je bilo malo više, oni u metropoli su, po običaju, bili iznimno posjećeni, a o albumu se moglo čuti dosta oprečnih mišljenja – od hvalospjeva do pokapanja. Istina je, kako to obično biva, negdje u sredini. Ovaj album definitivno potvrđuje Antenat kao najvažniji hrvatski dub-reggae bend, a uigranost grupe čija okosnica zajedno svira još tamo od 1997. je na ovom materijalu pokazala svu svoju snagu. Muzički je album sjajan, brass sekcija nikada nije bila bolja tako da je ona odlično poslužila kao ukras uigranoj Boris-Fiket-Davor-Gajer-Bojan postavi. Međutim, problem ovog albuma su njegovi tekstovi. Svaka čast na Nenadovoj/bendovoj angažiranosti, ali dobar dio stihova je prilično naivan i uz sav trud ne mogu ih shvatiti ozbiljno, barem ne u tolikoj mjeri da album učestalo preslušavam. (Znam da mnogi žanrovski slični svjetski bendovi imaju slične tekstove, ali to nije nikakva isprika ili olakotna okolnost). No, kako se vokal može smatrati tek još jednim instrumentom, nešto lošiji tekstovi nisu umanjili prijem "Izleta", a sigurno je kako će se mnoge od ovih pjesama još godinama zadržati među publikom poput onih s prethodna dva albuma. Uz "Izlet", otvarajuću pjesmu/single, osobni favoriti su "Nazorova" i "Drobilica". Tek tako da i to istaknem.
antenat.bandcamp.com/album/izlet

KAZAN – Kazan EP (Selfreleased 2013.)

Zbog očitog sukoba interesa svojedobno mi je bilo zabranjeno pisati bilo što o Kazanu. No, kako je od objavljivanja ovog EP-a prošlo već dva mjeseca, nadam se svojevrsnoj zastari zabrane, a i prihvatljivim konzekvencama kada se shvati da sam par riječi ipak napisao.
No, privatne stvari ostavivši za strane, Kazan definitivno zaslužuje pažnju. Nastavši na ostavštini grupe etnOrkestar, Kazan se prije godinu dana odlučio na nešto konkretniji, recimo to autorskiji, pristup tradicijskoj glazbi, a prvi plod tog rada je ovaj EP s četiri pjesme. Kao i Wooden Ambulance i Antenat, i Kazan su ovaj materijal snimili uživo u studiju, a Hrvoje Nikšić je odlično uhvatio svu ljepotu mnoštva akustičnih instrumenata koje članovi Kazana sviraju. EP otvara međimurska "Ftička" koja se prelijeva u "Gondže ružo", sevdah koji je neprikosnoveni hit ovog EP-a, da bi nakon toga bend ponudio svoju verziju "Javora" te sve završio s makedonskom "Tvoite oči Leno mori". Odlično aranžiran, s lijepim međuigrama instrumenata (posebno upečatljiva je saksofonska dionica u "Javoru"), Kazan bi se trebao svidjeti svim onima koji su voljeli/vole grupu Afion, a Hrvatska je pojavom ovog benda dobila još jedan odličan world music/etno bend.
kazan-zg.bandcamp.com/album/kazan