PREOCCUPATIONS– Preoccupations (Jagjaguwar / Flemish Eye, 2016.)

Novim albumom Viet Conga, odnosno prvim albumom Preoccupationsa, dominira osjećaj besperspektivne praznine i esencijalne nepotrebnosti. Prisilnim iskoprcavanjem iz drame oko uvredljiva imena benda i posljedičnim apologijama, čini se da je ova kanadska četvorka izgubila i najzanimljivije dijelove vlastita zvuka, onog agresivno postpankerskog lupajućeg i razbijenog ritma. Zamagljen je tako pogled na ono što smo smatrali unutarnjim mehanizmom sastava i iskrenim mrakom koji je odličnim činio Women, bivši bend basista i pjevača Matta Flegela i bubnjara Mikea Wallacea.

Iako na prvo slušanje djeluje kao relativno ugodno izdanje, istina je da danas Preoccupations ne predstavljaju ništa više doli ispraznog, neupečatljivog post-punka čija zanimljivost ne seže dalje od njegove same površine i pozivanja na uhu drage idiome. “Preoccupations“ je egoistično i introvertirano dijete koje je izgubilo svoje “ja” odmicanjem od konceptualne, visoko stilizirane tjeskobe koja je curila u glazbu Viet Conga.

Osobne teme sada su izraženiji centar njihovih briga, no one slabo emocionalno rezoniraju, a dodatno odmaže podloga ispolirane produkcije i zatomljene agresije. Kao da forma i sadržaj postoje zasebno jedno od drugoga, stvoreni u komorama narcisoidnosti unutar kojih se posveta određenoj estetici izmjenjuje s lažnim prikazima buntovništva i teatralizirane unutarnje patnje. Riječ je o prepoznatljivo pretjeranom patosu bliskom parodiziranoj ideji “svijet me ne razumije, a ja ne razumijem svijet” Goth Kidsa iz South Parka.

Kad podvučem crtu, “Preoccupations” je izdanje uz pomoć kojeg sam napokon u potpunosti shvatio reakciju Karla Rafanellija na posljednji album ovih ljudi pod imenom Viet Cong. “Preoccupations” se zato aktualizira kao vrhunac “retuširanih referenci na tuđu prošlost”. Od beskonačne želje za oživljavanjem prošlosti, prošlošću su postali. (Antonio)

"Memory"

Orkesta Mendoza - ¡Vamos A Guarachar! (Glitterbeat 2016.)

I dok Calexico latinoameričke, uglavnom tex-mex, ritmove povremeno (uspješno) ubacuje u svoj americana/indie-rock izričaj, njihov klavijaturist Sergio Mendoza je ljubav prema takvim ritmovima pretvorio u 'pravi' bend. Orkesta Mendoza je trebao biti jednokratni projekt posvećen kubanskom mambo-kralju Pérezu Pradu, ali se Sergiu to sve jako svidjelo pa je to postao punopravni bend koji je dogurao do drugog albuma objavljenog za Glitterbeat Records.

"¡Vamos A Guarachar!" će lako zadovoljiti i one skeptične među kojima sam, moram priznati, i sam bio. Nisam baš ljubitelj tex-mex ritmova, a mislio sam i da Orkesta Mendoza dosta 'brije' na 'tvrdu' americanu koju teško mogu probaviti, ali sam se prevario. Ovo je pravi mambo-cumbia-rumba album uz, naravno, rock instrumentarij, a sve zajedno je jako prohodno te će se svidjeti i onima koji nisu baš na 'ti' s world musicom. Mendoza je skladao mnoštvo lijepih pjesama među kojima izdvajam tri: uvodnu "Cumbia Volcadora" koja nas uvodi u cijeli priču, sjajnu laganu "Cumbia Amor De Lejos" u kojoj gostuje Salvador Duran te party veselicu "Mambo A La Rosana". Album koji nudi 40-ak minuta dobre zabave. Što vam više treba? (Emir)

"Cumbia Valcadora"

WARPAINT - Heads Up Label (Rough Trade, 2016.)

Na drugom albumu iz 2014. činilo se da djevojke iz Warpainta žele svoj dream pop prilagoditi široj publici, ali nakon što bi otišli dalje od pjesama kao što su "Love Is to Die" i "Keep It Healthy" ubrzo biste se ponovo našli u intimnoj atmosferi njihovog prostora za vježbanje. Najavni single za novi album "Heads Up" je dosad najeksplicitniji pokušaj približavanju popu i ujedno najdrastičniji odmak od prepoznatljivog zvuka s ostatka albuma. Uz sve moguće hip-hop, trip-hop i R&B reference s "Heads Up" se vraćaju na sam početak puta, na zvuk koji su patentirale još na prvom EP izdanju. Srećom, stvari još uvijek najbolje funkcioniraju kada Theresa Wayman, Emily Kokal, Jenny Lee Lindberg i Stella Mozgawa neopterećeno jammaju, stvarajući pjesme kao "Above Control" i "Don't Let Go", one koje bi zatvorenih očiju mogle svirati satima. (Dražen) 

"New Song"

RUSSIAN CIRCLES - Guidance (Sargent House, 2016.)

Fascinantna je lakoća s kojom Russian Circles pletu mrežu metalskih podžanrova, spajajući ih u kombinaciji s jednostavnim post-rockom po uzoru na rane albume Explosions in the Sky i post-metalom filmske post-apokalipse pomalo već zaboravljenih Red Sparowes. "Guidance" se u svojim vrhuncima nadograđuje svakojakim zloslutnim metal uzletima, preko prigušenih trahsh i black prijelaza pa sve do sporog doom bluesa jednih Earth. Sve to bez praznog hoda i potrebe za prijavom plagijata. (Dražen)

"Vorel"