MARY AFI USUAH - Ekpenyong Abasi (Voodoo Funk 2015.; originalno izdanje - 1975.)

Uvijek je lijepo imati nekoga na koga se uvijek možeš osloniti. Recimo, od Voodoo Funka nekoliko puta godišnje možeš očekivati neko sjajno (re)izdanje iz afričke glazbene povijesti, a ovaj put nam je jedan od najpoznatijih diggera afro glazbe odlučio predstaviti nigerijsku pjevačicu Mary Afi Usuah. Kao i svi nigerijski/afrički post-Fela glazbenici, tako i Usuah spaja afričke tradicijske napjeve i ritmove s funk, soul, rock i jazz zvucima. Već smo navikli da su u Africi prije nekoliko desetljeća svirali nevjerojatni bendovi, a jedan od takvih je i Ses Cultural Centre Band koji tijekom cijelog albuma pravi savršenu kulisu Maryjnom fantastičnom glasu. Ona jasno daje do znanja da može otpjevati što god želi, u nekim pjesmama (recimo, "Afla Mma (Hulalah)" je i to pokazala, a jedinu zamjerku joj možete naći, kao i drugim afričkim izvođačima iz tog doba, u pjesmama na engleskom jeziku. U tim pjesmama jednostavno nije uvjerljiva kao što je to u drugim pjesmama, posebno u uvodnoj "Ima Mma Uyem" ili u "Mma Ama Mbo", u kojoj se najviše okrenula afričkoj tradiciji. No, na ovom albumu su tek dvije pjesme otpjevane na engleskom pa mu to ne može oduzeti još jednom u nizu titula 'najbolje skrivane tajne afričke glazbe'. Koliko takvih je potpisao Voodoo Funk...

GORAN KAJFEŠ SUBTROPIC ARKESTRA - The Reason Why Vol. 2 (Headspin Records 2014.)

Glazbeni virtuozi često imaju jedan veliki problem - svoju virtuoznost pretpostavljaju pjesmi te se u njoj i uguše, odnosno postanu sami sebi dovoljni. Oni koji, pak, uspiju postići ravnotežu između izvedbe i pjesme u pravilu naprave sjajne stvari. Jedan od njih je i Goran Kajfeš, švedsko-hrvatski trubač koji je sa svojim Subtropic Arkestra snimio drugi album nemaštovito nazvan "The Reason Why Vol.2". Na njemu je Kajfeš savršeno povezao world music ritmove, ovaj put turske, s jazzom, funkom, pa u jednu ruku i s indie-rockom. Album kreće sa svojevrsnim orijentalnim funkom ("Dokuz Seki/Esmerim"), da bi se stvari nakon toga malo smirile ("Adimit Miskindir Bizim"), a onda lagano prešle s world musica na jazz (ipak je on, između ostalih, svirao i s Matsom Gustafssonom), funk, a u nekim trenucima sve se kreće i u pravcu svojevrsnog soundtracka za imaginarni blacksploatation film. No, orijentalna crta i inspiracija Turskom je prisutna gotovo do samog kraja albuma, a čuje se malo i u "Yet Again", sjajnoj obradi pjesme grupe Grizzly Bear na kojoj, jedva čujno, gostuje i Jose Gonzalez.

MONSIEUR DOUMANI - Sikoses (Selfreleased 2015.)

Ciparska grupa Monsieur Doumani još je jedna od onih koja je uspjela doći do uspjeha radeći isključivo po DIY principu. U world music svijetu to je možda i malo teže zbog činjenice da britanski mediji (koji su praktično, uz par izuzetaka, jedini koji ozbiljno prate ovaj žanr) uglavnom zahtijevaju da album ima službenu britansku distribuciju da bi mu se uopće dala prilika za recenziranje, ali su ovi Ciprani i tome nekako doskočili.
Svega dvije godine nakon što su se svijetu predstavili s prvijencem "Grippy Grappa", na red je došao "Sikoses". Iako bi se na prvi mah učinilo kako su Monsieur Doumani na njemu samo pratili put s prvog albuma, ipak je jasno kako je puno odvažniji album od "Grippy Grappe". Aranžmani su 'puniji', album puno bolje teče, a većinom je sastavljen od autorskih pjesama napravljenih u skladu s ciparskom tradicijom. Iako ima nekoliko slabijih trenutaka, ovaj album je odlična prilika da se upoznate s glazbom s Cipra, ali i jednom dobrom grupom koja se najbolje snalazi u razigranim pjesmama u kojoj međuigra tzourasa (instrument koji bi se mogao okarakterizirati kao brat buzukija) i različitih puhača (flauta, truba, tuba, razne frulice) najbolje dolazi do izražaja. Naslovna pjesma "Sikoses" je ultimativni hit, a tu je još nekoliko njih koje joj idu ruku pod ruku...

CANZONIERE GRECANICO SALENTINO - Quaranta (Ponderosa 2015.)

Ove godine smo iz Italije dobili mnoštvo zanimljivih albuma, a jedan od najboljih potpisuju veterani iz grupe Canzoniere Grecanico Salentino. Nazvan jednostavno "Quaranta" ovaj album obilježava sada već 40 godina rada grupe koja je jedan od najboljih predstavnika pizzica/taranta glazbe. Da godine nisu ostavile nikakvog utjecaja na njihov rad, CGS pokazuju na ovom albumu. Od uvodne "Tienime Tata" do posljednje "Quaranta", ovi Talijani suvereno vladaju materijom. Iako je teško iz ove skupine sjajnih muzičara bilo koga izdvajati, vokal Maura Durantea vas uistinu teško može ostaviti ravnodušnim. Lako je zamisliti trgove malih talijanskih mjesta na jugu Italije na kojima gospodin Durante i njegova družina krate ove vruće dane. Uz ovakav soundtrack, lako im se priključiti...

p.s. Svakako poslušati i album "Project Taranta" Ludovica Einaudija na kojem gostuju Canzoniere Grecanico Salentino, a i on gostuje na "Quaranta".