pot shots Lolita, Nekoi devojki, Iohannes, Kleemar/Trus!
EP indie-rock benda iz Koprivnice, kompilacija makedonskih glazbenica, ambijentalni EP iz Zagreba te split album slovenskih bendova. To vam donosimo u ovom izdanju pot shotsa.
LOLITA – Bombs Away EP (Selfreleased 2014.)
Među svom masom izdanja iz prošle godine koje nismo recenzirali na pot listinim stranicama svoje je mjesto našao i "Lipstick Pop", prvi album koprivničkog indie-rock trojca Lolita. Doduše, Gogo je Lolitu spominjao u svojim koncertnim izvješćima i nagovijestio kako se i oni savršeno uklapaju u ovu indie-retro-nineties scenu koja je u Zagrebu/Hrvatskoj aktualna posljednjih par godina. "Lipstick Pop" je, kad smo ga već spomenuli, sasvim solidan album s par upečatljivih pjesama, a "Bombs Away", EP objavljen na samo Valentinovo, nastavlja njegovim tragom. Od tri pjesme na ovom materijalu, najupečatljivija je otvarajuća "Joy", razigrani indie-rock hitić. "Bombs Away" je nešto čvršća, da bi se "Why Do You Talk?" vratila na početnu razigranost i na lijepi način zaokružila ovaj materijal (nisam siguran je li onaj dio kada Ivan na kraju "Why Do You Talk?" pjeva 'Six in the morning...' nekakva posveta The Marshmallow Notebooks i sjajnoj "Crawl Into The Warmth", ali to može tako zvučati, meni zvuči).
Lolita i s ovim EP-om postupno gradi svoj status na sceni, a moram priznati da mi je fora da je bend izbacio EP niti godinu dana nakon albuma ne čekajući da se prikupi više materijala za puni album. Jedina zamjerka cijeloj priči je ipak malo slabija produkcija pa ovaj materijal na trenutke zvuči šuplje, a osim bubnja, u takvoj produkciji je ponajviše izgubio Ivan čiji bi vokal mogao zvučati i uvjerljivije nego je to sada slučaj.
lolitakc.bandcamp.com/album/bombs-away-ep
NEKOI DEVOJKI (Ako nikoj ne sviri/MKC 2014.)
Kompilacija makedonskih izvođačica ili bendova u kojima djevojke igraju jedinu, glavnu ili barem bitnu ulogu. Tako se u jednoj rečenici može napisati uvod za "Nekoi devojki" (sjajan naziv, btw), kompilaciju s 15 pjesama koju su nedavno zajedničkim snagama objavili MKC i Ako nikoj ne sviri (još jedan odličan naziv). Zamišljena kao prezentacija makedonskih glazbenica, ova kompilacija je odradila svoju svrhu, a ujedno će sigurno skrenuti pažnju na neke izvođačice koje nisu toliko poznate van Makedonije (ili možda čak i rodnih gradova, nisam toliko upoznat).
'Nekoi devojki' je praktično podijeljen u stilske blokove. Prvo na scenu stupaju indie-post-punk bendovi, pa se sve prabacuje na kantautorski dio priče, slijede hip-hop izvođačice da bi sve gotovo pa završilo s elektronikom. Kažem, 'gotovo pa završilo' jer kompilacija završava s Bernays Propagandom što je dobar potez da se najpopularniji bend ostavi za kraj. Doduše, "Denot koga se rodiv" je atipična Bernays Propaganda pjesma i bolje se uklapa u par laganih elektronskih pjesama koje joj prethode nego što bi to bio slučaj sa stilski prikladnijim početkom kompilacije pa je možda i to bio razlog što se ona tu nalazi. No, to nije ni bitno. Je li podjela na blokove dobra ili loša, odnosno je li važnija 'tečnost' kompilacije (koju je ionako gotovo nemoguće dobiti kada je ona ovako različita) ili činjenica da je ovako lakše preskakati one izvođače čiji vam stil ne odgovara, ostavljam svakom pojedinačno na razmatranje. Osobno bih više volio da je sve razbacanije, ali to sam samo ja.
Uglavnom, od 14 nepoznatih mi izvođačica, najviše me impresionirala Devojka (treći sjajan naziv u ovom pot shotu) čija "Smile" ima pomalo mazzy-starovski štih. Uz nju, najčešće se slušala "Song No.2" garage punk-rock benda GreenFuzz te "Hi Flowers" indie pop-rock skupine Undone. Od hip-hop izvođačica izdvojio bih G-rough, a od elektronskih Future Cathedrals.
Sve u svemu, zabavna i poučna kompilacija došla nam je iz Makedonije. "Nekoi devojki" je tamošnjoj sceni dobrodošao projekt, a svima nama koji nismo upoznati s radom ovih djevojaka početna stanica za daljnje istraživanje rada makedonskih izvođačica.
IOHANNES – Soundscapes (Selfreleased 2014.)
Iza imena Iohannes krije se se Zagrepčanin Ivan Ujević koji je nedavno na Bandcampu i Soundcloudu objavio svoj prvi materijal nazvan "Soundcapes". Da bi se potvrdila stara latinska 'nomen est omen', za ovaj materijal najlakše bi se moglo reći da ga opisuje naziv. "Soundscapes", naime, krije četiri ambijentalne pjesme od kojih je prva odsvirana na klavijaturama, a preostale tri na gitari s puno, puno različitih efekata. Iako bi se nepažljivom slušatelju moglo učiniti kako se u ovih 27 minuta ne događa puno toga, Iohannes lijepo slaže svoje muzičke kolaže nadograđujući i razgrađujući početne teme.
"Soundscapes", ako pitate Iohannesa, pravu puninu dobiva slušajući ga na slušalicama, a osobno bih se tek donekle s time složio jer je ovaj materijal i na zvučnicima (doduše, odvrnut malo glasnije) lijepo ispunio moj podstanarski stan nakon nedjeljnog ručka. Nije da sam pretjerano lud za ambijentalnom glazbom, niti je prečesto slušam, ali "Soundscapes" mi je baš lijepo legao. Još da je Iohannes izbjegao pretenciozne nazive pjesama na kineskom jeziku, bilo bi mi sve i draže, ali ako je njemu to fora neka mu bude.
KLEEMAR/TRUS! – Banana Split (Moonlee/God Bless This Mess 2013.)
Jelena, Boštjan i Marko, odnosno Trus!, na neki način su obilježili slovensku scenu u prošloj godini, a slično nastavljaju i ove. Nedugo nakon osnivanja benda ovaj je trojac objavio svoj jako dobar nastupni album "First Step", održao veliki broj koncerata s čime nastavljaju i ovih mjeseci, a krajem 2013. objavljen je i split 12'' s Matejom Končanom aka Kleemarom.
Kleemaru je pripala i prva 'strana' ovog materijala. Producent elektronske glazbe, koji je na slovenskoj sceni prisutan više od 10 godina, a koji je često nastupao s bendom pa bio i član Lollobrigide, predstavio se s tri pjesme koje bismo mogle smjestiti pod nazivnik nekakve lagane, atmosferične elektronike. Uvodna "Bored Of Canada" ujedno je i najbolja od Kleemarovog terceta pjesama na albumu. Odlično gradeći atmosferu, Kleemar s njom pomalo podsjeća na zvukove kakve nam je Air znao isporučivati, a dojam najupečatljivije pjesme na 'prvoj strani' "Bored Of Canada" svakako duguje i vokalnim dionicama koje su u ostale dvije pjesme izostale. No, "4M" i "Made In My Hand" ne zaostaju puno za "Bored Of Canada". Prva počinje kao neka pozadinska glazba da bi se postepeno pretvarala u komad za plesne podije, a "Made In My Hand" je pomalo introspektivna zasnovana na nekim zvukićima a la zvučna kutija koji se lagano razvijaju i ponavljaju do kraja pjesme.
Trus! je svoj dio otvorio s "Movie Star", nešto laganijom pjesmom u kojoj su Jelenini vokali tako fino poduplani (trik koji je korišten i na "First Step") koja se dobro uklapa na Kleemarov dio. Synth-elektronski dio svog sada već prepoznatljivog izričaja Trus! su predstavili u toj pjesmi, a u kasnije dvije ("Enemy" i "Phantasma") do izražaja lagano dolazi i punkerski dio njihove priče kojeg nikada ne skrivaju, a koji je potpunu eksploziju doživio u zadnjoj pjesmi "What Do You Do" koju je Jelena praktično odvrištala iznad prilično bučne glazbene podloge i tako odlično zatvorila ovo izdanje. No, ipak se najbolja pjesma cijelog "Banana Splita" nalazi prije "What Do You Do". "Seven Words", za koju je snimljen i dosta dobar spot, zajedno s "Whale Song" s prvog albuma (i našeg ovogodišnjeg Kompota), predstavlja Trus! na najbolji način. Lijepo igranje s elektronskom podlogom, sigurna bas sekcija, lijepe pjevačke dionice, dobar tekst, zanimljive promjene ritma. Sve je to "Seven Words", pjesma koja uistinu kupuje slušatelja.
Uglavnom, "Banana Split" je još jedno dobro izdanje koje dolazi iz Monlee tvornice (ovaj put u suradnji s također agilnim God Bless This Mess kolegama) na kojem je Kleemar pokazao da zna što radi, a Trus! da je bend čije poteze svakako treba pratiti.
