DIKTALOG – Sublunarij (Selfreleased 2013.)

Izgleda kako je ovo plodno razdoblje za druga Ada. Izae je objavio "Fragmentirani monokl gospodina Volframa", pod tim imenom napravio je odlične "Hodnike mira" s Mr.Gudom, surađivao i s Otpisanimatorom na "Upeklo je!", a sada se, evo, utjelovio i kao Diktalog. Kako to obično s Adom biva, Diktalog se pojavio bez ikakve najave. Tek link na bandcamp s naslovom 'novo' i to je to."Sublunarij" je zasvirao i već od početka jasno naznačio kako se radi o nečemu potpuno drukčijem od svega što smo od Ada do sada slušali - ambijentalnom, instrumentalnom djelu s mnoštvom zvukića, zvučnih intervencija i samplova. Sve skupa dosta dobro funkcionira, a jedina prava zamjerka je trajanje pojedinih pjesama/tema. Rijetko koja od 17 pjesama prelazi dvominutno trajanje, a iako je i u takvim minijaturama Diktalog jasno pokazao što je htio napraviti, dojam je kako bi "Sublunarij" bio dosta zaokruženiji da su se pojedine teme uspjele još malo razviti. No, i ovako se radi o zanimljivom ambijentalnom lo-fi uratku kakve i nemamo baš prilike čuti na našim prostorima, a svakom slušatelju Izae ovaj album dobro dođe da se upozna i s još jednom stranom glazbene priče o glavnom kreatoru u tom bendu. Posebna priča su naslovi pjesama, poprilično neobični i dosta efektni. Kada samo pročitate naslove poput "Vlati duboke noći", "Kako djevojka lebdi", "Magnetofon sanja", "Jedna točka se zagledala u nas" ili "Vinograd na trbuhu diva" već možete steći dojam što vas na "Sublunariju" čeka. Soundtrack za neku paralelnu stvarnost. Fragmentiranu.
diktalog.bandcamp.com/album/sublunarij

### - Mulj EP (Selfreleased 2013.)

Sisački ### stvarno imaju problem s imenom. Koliko god to vjerojatno više nema potrebe isticati, pogotovo kada je na pot listinim stranicama to već učinio Gogo, morao sam to napisati. Ali, dobro, ako ćemo ime shvatiti samo kao formu (iako ne znam koliko to odgovara istini), onda je puno važnije što nam se nudi kao sadržaj. A nudi se dosta. Ovaj sisački trojac na scenu je stupio ove godine, a već su objavili dva EP-a kao i split kazetu s Punčkama. Posljednji uradak, "Mulj", datira iz rujna, a u svojih 11 minuta on pokazuje svu silinu kojom Siščani sviraju svoj noise/post-rock. Bez bespotrebnog odugovlačenja u slaganju zvučnih slika, u koju se zamku ponekad uvuku poneki post-rock bendovi, ### udaraju odmah u glavu. Energični pristup traje praktično od prve minute, buka dolazi sa svih strana, a sve je odlično posloženo u jednu cjelinu. "Mulj“ nudi zaokruženu priču postavljenu u klasičnu formu s uvodom, vrhuncem, raspletom i onim što dolazi između toga, a cjelokupnu priču oko ovog materijala zaokružuje i eksperimentalni film kojeg su ### snimili zajedno s B.A.K.A. kolektivom. Uz to, nikako ne treba propustiti ni video s koncerta u Medici, a cijela ozbiljnost i angažiranost u radu ove grupe, obećava kako ćemo od njih u budućnosti dobiti još puno lijepih stvari.
d-d-d.bandcamp.com

PONOR – Ovo je kraj (Selfreleased 2013.)

Kako sam točno došao na bandcamp stranicu grupe Ponor, ne znam, ali mi je iznimno drago da se to dogodilo. Iako nisam baš na 'ti' s glazbom koju ovaj kvartet stvara, a radi se o nekoj punk-hardcore-screamo-metal priči, ono što sam čuo u ovih 8 pjesama natjeralo me da se albumu često vraćam posljednjih dana. Moram priznati da to nikako nisam očekivao, ali mi je jako drago da se to dogodilo i na neki način napravilo antitežu svoj onoj 'mojoj' muzici koja se vrti u playerima. Što to Ponor ima, a da me zaokupilo? Prije svega, bend je potpuno uigran, sam materijal ujednačen, a sve skupa je odlično snimljeno i prezentirano. Nema na "Ovo je kraj" predaha, od početka Ponor piči svoju agresivnu mjuzu s angažiranim tekstovima na hrvatskom jeziku. U ovakvim bendovima često se vokalu ne pridaje dovoljno pažnje jer je dovoljno urlikati da bi se stekao dojam o agresivnosti, ali to nije slučaj s Ponorom. Iako bi nepažljivi slušatelj rekao kako je njemu sva vokalna izvedba na ovom albumu ista, onaj pažljiviji bi ga odmah demantirao. Odmah nakon navikavanja na vokalnu sliku, jasno se mogu razaznati tekstovi, a to svakako doprinosi odličnom dojmu kojeg Ponor nudi na "Ovo je kraj". Sve u svemu, radi se o odličnom debiju grupe koja postoji neke dvije godine, ali kada se zna kako su članovi Ponora svirali u mnoštvu grupa koje su proteklih godina uveseljavali publiku u Zagrebu i bližoj/daljnjoj okolini (Senata Fox, Storms, Amok...), onda se ništa manje od odličnog od Ponora nije moglo ni očekivati. Osobni favoriti: "Sve što znaš" i "Naš dan".
ponor.bandcamp.com/album/ovo-je-kraj

BISTRO NA RUBU ŠUME – Vol 3./Snimke iz sobe (Selfeleased 2013.)

Ekipa iz Bistroa na rubu šume pažnju na svoj rad, odnosno na glazbenike koji su se posljednjih godina pojavili na ovim prostorima, skrenuli su s vrlo dobrim prvim i odličnim drugim izdanjem. E sad, moglo bi se postaviti pitanje što znači 'skrenuli pažnju' kada se opet o radu glazbenika zastupljenih na ovim kompilacijama neće pričati/pisati u mainstream medijima, ali Bistro je svakako opravdao svoje postojanje – pisalo se o njemu na portalima i blogovima, malo ih se puštalo i na radijima (odnosno barem na Studentu, za ostale ne znam), održan je dosta dobar koncert u Močvari, sviralo se i u Zaboku, a najavljen je i dvodnevni festival u Ksetu. Sve pohvale su bile i više nego zaslužene jer su, kao što rekoh, prva dva izdanja bila jako dobra, odnosno odlična. I dobro je da je njihova kvaliteta bila na visokom nivou jer je treći nastavak Bistroa na dosta nižoj razini. Za razliku od prethodnika, ovaj Bistro ima tek vrhunca – sjajnu Anu Ćurčin koja se s "Cut Loose" najavila prije nekog vremena, a ta pjesma je zastupljena i ovdje te Izae koji je Bistrou ustupio "Heliopolis", jednu od boljih pjesama s, moram priznati, sve mi dražeg posljednjeg albuma. OK, zanimljivo je čuti i Drvored čijeg "Ribara" nosi šarmantno Fredovo pjevanje na francuskom jeziku te dosta dobre orkestracije, a poneki plusić se može dati i Petru Vraniću, odnosno Elephant And The Moon kojeg neki drugi pot listaši očito vole više od mene te Olovnom plesu koji ne svira nešto što bih često slušao, ali "Pogled s drugog brega" nije loša pjesma. Ostatak? Tek Katarina Juvančić i Dejan Lapanje i njihova pomalo avdićevska "Mene nema" vrijedi nekog spomena, a sve ostale bih najradije zaboravio i ne osvrtao se na njih jer nema smisla biti negativan prema djelovima jedne ipak jako pozitivne priče. Treći Bistro je opet pokazao da je imalo smisla kretati u ovu priču, ali i da nije loša ideja da se (barem zasad) stane na četiri izdanje jer bi bila upitna kvaliteta sljedećih nastavaka osim ako se ne bi išlo u ponavljanje izvođača (što i ne bi bilo loše, dapače). A kad sam već spomenuo četvrti nastavak, on je trebao biti objavljen početkom studenog, ali je došlo do odgode iz meni nepoznatih razloga. No, ekipa iz Bistroa se potrudila da umjesto njega vani pusti specijalno izdanje nazvano "Snimke iz sobe". Nomen est omen, pa je jasno kako se ovdje radi o kućnim snimkama što je dosta zanimljivo, ali na žalost, barem u mom, slučaju, ta zanimljivost je (o)stala samo na ideji. Od šest izvođača tek me je Ivan Škrabe donekle zaintrigirao. Ostale ću ostaviti onima kojima je takav izričaj nešto draži.
bistronarubusume.bandcamp.com