Prije nekoliko dana sjedio sam na ljetnoj terasi hotela Esplanade uživajući u društvu pripadnika visokog diplomatskog zbora koji želi ostati anoniman. Taman smo uživali u predivnoj buteljki perfektno rashlađenog đakovačkog biskupskog traminca te savršeno krvavom kobe bifteku (od kada je u Esplanadu došao novi grill mastercheff to je zapravo i jedino mjesto gdje gurman može uživati u pravilno pripremljenom steaku) kada je zazvonio moj novi iphone. Javio se moj prijatelj, inače stručnjak za marketing u jednoj tvrtki koja se bavi prodajom sportske opreme, da je od članova Police Teeth dobio mp3 novog albuma. Inače nisam ljubitelj mp3 formata ali jednostavno nisam mogao dočekati da naša preorder pošiljka pink vinila stigne DHL-om (jedini način za pravilan shipment vrijednih audio pošiljki). S diplomatima sam prekinuo ugodno čavrljanje na temu - "je li lipanj mjesec završetka pregovora s EU" i pohitao kući svojim SUV-em.

Pošto u Hrvatskoj nema previše ljudi koji znaju za ovaj vrhunski, ali samozatajni bend, odlučio sam ih počastiti svojom pameću i znanjem, ali i učiniti uslugu svojim propalim kolegama koji drže ovaj latentno homićki sajt. Kako i ne bi kada činjenicu da su zagazili u tridesete, a još uvijek su u glavi studenti, prikrivaju pokušajem bivanja u trendu s indie-etno ekspanzijom. Police Teeth oborili su me s nogu prethodnim albumom "Real Size Monster Series" kao što me prije tjedan dana oborila Krauthakerova ledena berba 2008. Mješavina nojza i melodije na tragu At The Drive-In i Les Savy Fav i ciničnih tekstova koji se bave neuspjehom benda da se probije u oštroj konkurenciji hipstera sa sintevima i emoanera s piercevima kao zamjenom za talent.

Gledajući iz svog dnevnog boravka na obroncima Medvednice svjetla užarenog velegrada gdje gomila gurmana poput mene ima tek mali izbor restorana u kojim može istinski uživati, spustio sam svoju čašu 50 godina starog whiskeya kojeg mi je onomad poklonio premijer Sanader i na ručno rađenom, ali ipak skladno dizajniranom audio sustavu (samo lampe u pojačalu nikad tranzistori) pustio sam napokon "Awesomer Than The Devil". Iako me užasno nervirala suženost zvučnog spektra koji se na pločama ne čuje ali zato osjeti u ugođaju, sam sadržaj novog Police Teetha bio je ugodan.

Nastavljena je gore spomenuta mješavina nojza, melodije i cinizma, savršena kao što jadranskoj tuni paše posteljica od cikle. Album počinje s tumpa - tumpa HC-om Send more cops gdje je vokal distorziraniji od gitara. Umiruje ga zatim umjereniji tempo i melodičniji "Summertime Bruise" (ah koja predivna referenca na "Summertime Blues", upravo te sitnice čine dobru longplejku isto kao i buteljku). "Hatebuttoned" nastavlja tamo gdje je "Summertime Bruise" stao - uz pjevne referene i melodijske izmjene. Oštra kritika glazbene scene može se čuti u žestokoj "Rock and Roll is a Pyramid Scheme". Jedina pjesma koja mi se nešto manje sviđa je "Public Defender", ali dovraga pa i Plenkoviću se zalomi neka butelja koja nije po svačijem ukusu. No zato je tu "Dude Handler's Permit" koja je kvalitetna kao prstaci netom razbijeni iz kamena koje sam na Veliki petak probao na 20-metarskog jahti jednog bosanskohercegovačkog tajkuna.

Jednostavno svi koji posjeduju istančan ukus u rock and rollu moraju poslušati ovaj album, baš kao što svaki pravi gurman koji posjeti Hong Kong mora večerati na jednom od malih brodića privezanih zajedno u zaljevu. Ocjena 9/10, uz preslušavanje preporučam whiskey star najmanje trideset godina ili barem neko malo skuplje pivo.

Davor B.

www.myspace.com/policeteeth
www.policeteeth.blogspot.com