Peter, Bjorn and John Living Thing Wichita 2009.
Problem nastaje kad ne želiš cijeli svoj ostatak karijere bit poznat samo po jednoj pjesmi i svirat ju u nedogled po raznim koncertnim događanjima i svadbama. Htio bi da ljudi čuju i neke druge stvari za koje znate da su jednako dobre ako ne i bolje. Ne da vam se bit Rolling Stonesi jer je to glupo. I ružno.
I tako snimite "Young folks". Ma cijeli "Writer's Block". Premda znam da ga je manji broj ljudi uopće preslušalo u cijelosti. To je za očekivat. Doći će do one lepršave kvazi ljetne pjesmice s reklame i bit će im dosta. Par puta repeat i vriskanje na tulumu kad ju 'DJ' pusti.
Jebo to.
Ja u potpunosti razumijem bendove poput Talk Talk i njihovo zajebanciju na playback. To su ozbiljni glazbenici sa neozbiljnim shvaćenjem glazbene industrije i 'scene'. Njihovo trivijaliziranje snimanja spota za "It's My Life" je manifest protiv MTV groteske. Kad čovjek stavi u pozadinu snimke iz Mutual of Omaha, a sebi precrta usta dok pjeva znaš da je napravio nešto što ima 100 posto besmislenog smisla.
Slično je situacija kad Eelsi ne odsviraju "Novocain For The Soul" gotovu cijelu turneju i onda je odsviraju u nekoj John Cage susreće Captaina Beefhearta verziji.
Brijem da su Peter Bjorn and John bili u sličnoj situaciji kad su snimili svoj novi album "Living Thing". Brijem da je i sam naslov upozorenje svima koji su očekivali još jednom "Young Folks". 'Mi nismo onaj bend s onom pjesmom. Mi smo onaj bend s onim pjesmAMA. Nismo prestali postojati nakon 2007., već smo i dalje tu i želimo stvoriti nešto novo.'
Sad, svi znamo da je kontra kontre radi uglavnom loša i bez težine. I mogao bi se možda naći i pokoji autogol na novom albumu, ali mi je sve jedno fora da su se odlučili za ovakav zaokret. Samo se sjetite što su sve napisali za "Kid A" kad je izašao. ...Svi su se nadali da je riječ o fazi. Heh. Kako je Emperor rekao Luke Skywalkeru '..now you will pay for your lack of vision...' Naravno, Emperor je bio spaljeni luđak sa simpatičnošću Golluma, no citat je primjenjiv.
Repetitia est mater dosade!
Jednom je John Cleese pitao hollywoodskog producenta koji film je najteže prodati. Lik mu je odgovorio: originalni.
Jesu li Peter Bjorn i John originalni na svom albumu? Nisu. Jesu li sve originalne ideje dobre? Nisu. Al iz istog razloga koji je mnoge odgnao od preslušavanja novog PB&J ja sam mu odlučio posvetiti punu pažnju. Iako možda nisu originalni momci se bar trude ne bit dosadni. Sebi i drugima. Ovo nije ziherašenje. Kako bi i bilo kad na albumu imate naslovnu pjesmu koja zvuči ko koitus Les Claypoola i "Graceland" faze Paul Simona. "I'm Losing My Mind" je lepo nedonošće ranog PiL-a, a "Nothing To Worry About" je unaprijeđena verzija The Go! Teama. "The Feeling" će zadovoljiti sve fanove Manitobe/Cariboua, a "I Want You" Vampire Vikendaše sa ponovnim javljam onog duboko razarajućeg fuzz basa sa "The Chills".
Ja bih izbacio "Blue Period Picasso", al i Kanye Westa. Iz svih medija. Taj čovjek jednostavno ne zna ništa zadržat za sebe. S druge strane osjećao bih se k'o Jadranka Kosor da zadržim nove PB&J za sebe. Ja ne želim biti Jadranka Kosor. Ona je ziheraš i dosadna. Ona je politički ekvivalent Mick Jaggera.
Ona bi trebala poslušat "Living Thing". Siguran sam da ne bi ništa naučila.
Zar ti želiš biti Jadranka Kosor?
http://www.peterbjornandjohn.com
http://www.myspace.com/peterbjornandjohn