U životu sam samo dvije stvari kupio u isključivo digitalnom obliku; "I'm Now: The Story of Mudhoney" i Grimm Teachaz, "There's A Situation On The Homefront". Prvo sam kupio iz nestrpljivosti, nemajući namjeru čekati da procuri i da ga neka dobronamjerna duša ripne i stavi urbi et orbi na neku torrent stranicu. Drugo sam kupio nakon što je Duš-beg Davor sa mnom podijelio internet poveznicu na spot "I Getz", kojom mi je zauvijek promijenio život nabolje, potpirujući moj staroškolski sentiment kolekcijom pjesama koje plijene pažnju, razvaljuju i zabavljaju. Album u izvedbi brkatog Kennya Dennisa (Ubojitog đakona – KDz-a), Prince Midnighta (PMDF-a) i DJ-a Koufija danas možete kupiti i na kazeti (ploče i CD-i još uvijek nisu dostupni) što smatram kriminalnim. Jer kazete su smeće. "Situation" je bio i ostao najboljim albumom 1993. i 2010. Pa si ti misli.

Dušan Rončević i ja smo jedno ljeto sjedili ispred HNKZG glancajući krom na felgama njegove 12-brzinske Olmo specke s Campagnolo dijelovima i multikolor ručkama. Tom prilikom mi je ispričao legendu o "Golden Floydu", frizuri toliko nevjerojatno sjajnoj, toliko teško dostižnoj da i danas mnogi frizeri hine nemuštost kako ne bi morali priznati da nisu dorasli zadatku. Za sada je jedini zabilježeni primjer onaj na glavi čikaškog repera Serengetija u ulozi Kennya Dennisa u spotu "Dennehy".

Kenny Dennis nije Serengetijev alter ego koji iza sebe ima par albuma i EP. On nije druga strana Getijeve persone. On je bliži Tyleru Durdenu ili Mr. Hydeu; rukavac koji se odlio, frakcija koja u biti nije u prirodi osnivača, projekcija, lik iz alternativne stvarnosti u kojem se kreator potpuni gubi i nestaje iz priče. Đepeto i Pinokio, s tim da se Pinokio oda bezalkoholnom pivu, neurednim brkovima i neumjerenim gledanjem filmova s Tomom Beringerom, Dennisom Farinom i Brianom Dennehyem bez primisli povratka izumitelju. U tom svojstvu Kennyev opus se može gledati kao apsolutno samostalan, ne kao dio Serengetijevog repertoara. Nešto potpuno drugačije od izmišljenog narativa koje su Geti i Fidel objavili pod imenom Friday Night.  Kennyeva priča je realnija od realnosti i ponekad smješnija od Karamarkovog lica kad mu se postavi izravno pitanje. Detaljiziranje koje je uključeno u realizaciju lika čine Kennyja mesnatijim od stražnjice Nicki Minaj. Njegov karakter je onaj omiljenog vulkanizera sa smislom za ajvar i ponekad najgoreg prijatelja koji vam nije ukrao auto već isti „posudio“. Dubina u koju se išlo kako bi se oživio je ravna onoj koju je Chris Nolan raspisao u scenariju za cjelovečernjem filmu "Početak". Novo Kennyevo izdanje nije njegovo već grupe Perfecto koju čine on, Ders i DJ Rafal.  Ono je treća razina fabule koja je krenula od Serengetija, spustila se na Kenny razinu, a sada ne samo da pratimo razvoj situacije u životu fiktivnog antijunaka, već ponovno poniremo u dublje stranputice njegovih, duplofiktivnih, glazbenih projekata. Nakon Grimm Teachaz, slušamo Perfecto.

Pefectov album "You Can't Run From The Rhythm" s izričajem Teachaza dijeli samo sufiks hip. Dok je hop ostao s PMDFom i Koufijem u '93, house , odnosno hip-house, je retrofuturizam koji se nudi na "YCRFTR". Zanimljivo je da je i hip-house svoj zalazak doživio cca 1993. Za sve manje upućene ovaj žanr je (po većini navoda) pokrenut sredinom 80ih u Chicagu. Nije slučajno što je čikažanin Kenny izbrao baš ovaj izričaj za povratnički album. Nitko živ više ne mari za hip-house, što može cijelu ideju učiniti ciničnom. Ostavimo ironično plesanje na Technotronic, Snap, C+C Music Factory, S Express i Bomb The Bass novijim generacijama koji su plaćali upade na treš slušaonice. Perfecto nije ništa manje od nebuloznog pokušaja hvatanja zadnjeg vlaka za uspjeh, koristeći nostalgiju kao filter i deplasirani žanr kao garanciju izuzetnosti na sceni. Najavni singl imena "Giorgio" nastavlja niz počasti electro direktoru Giorgiu Moroderu koje je započeo Daft Punk i njihov multiplatinasti "Radom Access Memories". Singl ujedno služi i kao savršeni presjek albuma koji sadrži četiri giorgioevske numere. Sve ono od čega strepite, ili čemu se nadate, na ploči koja spaja hip-hop i retro house, Perfecto servira u pozamašnim količinama. Od fanatične uvjerenosti i baritona muških vokala koji pozivaju na regrutaciju u plesnu miliciju u službi mira, tolerancije i electro humanizma, do bezrezervnog korištenja ženskih bekvokala koji paraju gornji spektar frekvencija a la Vanna '92. Za puni doživljaj, preporuča se korištenje slušalica kako bi se dobio potpuni low end udarac fuzz basa koji je lajtmotiv albuma. Album zatvara 15-minutna audio novela o noveli "The Labrador".  Slušajući, saznat ćete kako je DJ Rafal postao dio electro tima (Dersova uloga je objašnjena na pločama "Kenny Dennis I" i "Kenny Dennis III") i kako se možete izvući iz parnice od $400.000. Svaka podloga koja je korištena na "YCRFTR" sadrži vodeni žig koji navodi djrafal@aol.com za sve vas koji želite postati dio novog hip-house vala, a trebaju vam podloge da biste po njima posijali rime o jednakosti, ljubavi i plesu.

Kako dalje nakon Perfecta? Kamo dalje nakon što ti je plod mašte uvjerljivo preuzeo kormilo karijere i još k tome zacrtao smjer u srce žanra koji je potencijalno jedini dio glazbene povijesti koji nije retromanično oživljen da se povlači po sceni poput tupog, beskrvnog zombija? Čini se nikako i nigdje. Postoje obećanja da je s Perfectom Kenny dosegao trenutak početka kraja, s ciljem arhiviranja u prošlost iz koje se uz pomoć Grimm Teachaz lansirao u sadašnjost. Ovaj Joža Svakodnević, hip-hopov Delboy Trotter, odlaskom ostavit će rupu u ukupnosti kreativnog kontinuuma, za koju će rijetko tko znati. No, rupa će i dalje ostati. Ako ste gajili simpatije prema temperamentnom brki, tu i tamo ju zalite  bezalkoholnim pivom. Meni na kraju samo ostaje nada da će obećanje o njegovom ukidanju imati težinu onoga s hrvatskih predizbornih plakata. U svakom slučaju najte kaj zamerit Kennyu. Kao ni Steveu. Za sve su ionako krivi šarlatan Shaq i Tevin Cambell.