Peaking Lights 936 Not Not Fun 2011.
Peaking Lights čine bračni par Indra Dunis i Aaron Coyes, Kalifornjani nastanjeni u Madisonu u Wisconsinu. Njihov drugi pravi album "936" donosi jedan remiks i sedam novih tihih lo-fi psych-dub-pop brojeva bazinarih na psihodelijskim istraživanjima, repetitivnosti, sporom grooveu i eksperimentiranju koji naizmjenice ukrašavaju hipnotične melodije vođene Indrinim tihim pjevanjem.
Kao bend koji izdaje za Not Not Fun, Peaking Lights očekivano njeguju lo-fi estetiku sličnu onoj bendova kao što su na primjer Sun Araw, Hype Williams, rani Mum, Low Sea, Moon Duo, Wooden Shjips i drugi Not Not Fun i Woodsist izvođači. Tihe teksture orgulja, twangy gitara, rudimentarnih bas linija, ritam mašina i analognih sintesajzera natopljenih u reverbu, Indrinom glasu daju ponekad jedva dovoljno prostora da bi se razaznale riječi. Od početka i najsporije uvodne "Synthy", pa do najzaigranijih "Amazing and Wonderful" i "Key Sparrow", "936" je ploča na rubu zagušenost kojom Dunis i Coyes manipuliraju dovodeći ju do vrhunca šumom, efektima i pozadinskim zvukovima; ili ispuhujući ju vraćanjem melodije u prvi plan.
Prisutnost dub elemenata najjasnija je na stvarima "All The Sun That Shines", "Birds of Paradise (Dub Version)", "Tiger Eyes (Laid Back)" i "Marshmellow Yellow", ali povremene dubaste bas linije, gitarski stabovi i delay ne donose atmosferu dub ploče, već se suptilno stapaju u eteričan mash-up groovea, teksture i glasa.
"936" je znatno ujednačenija ploča od prethodne "Imaginary Falcons (Not Not Fun 2009.)", ali pored naglašenijih dub elemenata, malo toga se promijenilo. Na prošlim uratcima su više eksperimentirali, ali se u istom i više gubili. Na "936" Peaking Lights ostavljaju dojam da uvijek znaju što čine, pjesme ostaju strukturiranima neovisno o eksperimentiranju, više je pjevanih trenutaka, što ih ukupno čini privlačnijima ljudima neupoznatim s katalogom etikete Not Not Fun u koji su Peaking Lights možda i najbolja pozivnica.
