Ponekad sve izgleda jako jednostavno. Ono, dovoljno je da se nađete vas trojica koji svirate gitare i pridruži vam se udaraljkaš i osnujete bend kojeg nazovete Yapa. U nekim drugim bendovima čiji ste članovi svirate ska, punk ili štogod već, a Yapu ste zamislili kao svojevrstan free jazz projekt u kojem će akustične gitare doći u prvi plan. U tom što radite ste dosta dobri pa u predgrađima Pariza, gdje živite i gdje ima dosta mjesta za svirku, već na početku svog rada steknete renome jako dobrog benda, pogotovo u live nastupima. Naravno, važno je u svemu da imate širok svjetonazor i da svirate zbog toga što volite, živite glazbu, a ne zbog toga što bi željeli postati bogati od nje. Taj široki svjetonazor dovodi vas do suradnje s mnogim drugim glazbenicima, ali i do činjenice da vam nije bed snimiti album u vlastitoj nakladi i prodavati ga za sitnu lovu na koncertima.

Nakon što ste odradili taj početni dio priče, odlučite se za snimanje drugog albuma, a njega snimate live na turneji po balkanskim malim i nešto manje malim klubovima. Oni drugi bendovi u kojima svirate su preko te neke organizacije koja radi sve da bi zbližila francuske i balkanske glazbenike već svirali po Balkanu, pa je red i na vas. No, vi ste prvi koji su odlučili snimiti album na toj turneji, a nakon što je snimljen i objavljen u vlastitoj nakladi i on doživljava sudbinu prvog - prodajete ga za sitnu lovu po kocertima i preko weba jer vam je prvotni cilj da vaša mjuza nađe put do slušatelja.

Kada je i to gotovo, nastavljate svirati po Francuskoj, ljudi vas sve češće dolaze slušati, a kako ste jebiga dobri (to je onaj dio koji nije toliko jednostavan - kvaliteta nema veze s ničim osim s kvalitetom) slijede i pozivi za svirke u drugim zemljama. Tako dobijete poziv za svirku na Jazz a Ounga festivalu u Burkini Faso, a kako je to vaša prva prilika za odlazak u majku Afriku, dolazite do nove ideje - treći album snimiti ćete upravo tamo. Prije polaska radite na nacrtima pjesama, a nakon svirke na festivalu organizirate jam sessione s lokalnim glazbenicima i ulazite u studio. Tamo po prvi put u karijeri snimate vokalni album - gostuje vam lokalna zvijezda Victor Deme, tu su i Baba Commandant te KPG, a pjevaju i momci iz alžirskog benda Djmawi Africa. Koru na albumu svira Salif Diarra, balafon njegov brat Ali. Na festivalu ste upoznali i Koudedea, sjajnog gitaristu iz Tuarega i album je tu.

Da bi sve bilo onako kako ste vi zamislili po povratku u Francusku angažirate i pjevača Patricea pa i on malo pjeva, dodajete neke instrumentale koji su vam ostali neiskorišteni tijekom snimanja u Burkini Faso, a na kraju cijeli materijal dajete gospodinu koji se zove Sodi na mastering i produkciju. Ipak je on radio i s Felom i s Le Negresses Vertes i s Rachid Tahom, a i s Felinim sinom Femijem, pa valjda čovjek zna što će napraviti i s vašim materijalom. U međuvremenu, dvije male izdavačke kuće, Chapa Blues i Naive, odluče objaviti vam album, a nakon što on i službeno bude vani, svi polude za njim. Kvaliteta je prepoznata, "Pariwaga" dolazi i na relevantne world music chartove, a vi nastavljate s onim što znate najbolje - svirati po pariškim predgrađima, raditi turneje po cijelom svijetu, zabavljati se i prodavati svoje CD-ove za relativno malu lovu na tim svirkama. I to je to. Ponekad sve stvarno izgleda tako jednostavno.

www.yapa.dibim.net
www.yapa.fr
www.myspace.com/yapaguitartrio
www.yapa.over-blog.fr